Policijske agencije širom svijeta već odavno upozoravaju da su bosanski kriminalci uključeni u prljave poslove najmoćnijih mafija, kako zbog geografskog položaja naše zemlje, koja je pogodna za trgovinu ljudima i drogom, tako i zbog činjenice da je ovdje devedesetih godina bjesnio rat koji je iza sebe ostavio gomilu oružja.
Mnogi su mišljenja da u našoj zemlji, pa tako i u bh. prijestonici, gdje su se godinama unazad smjenjivali vladari sarajevskog asfalta, barem zvanično ne egzistira domaća „ozbiljna“ mafija. Bosanci su postali članovi surovih kriminalnih bandi koje ih koriste za šverc narkoticima, oružjem, a unajmljuju se i za profesionalna ubistva.
„Usluge“ koristili i bosovi „Camorre“ i „Cosa nostre“
Primjera je bezbroj, a gotovo svakog dana Bosanci u inozemstvu pune stupce crne hronike.
Najpoznatiji klanovi italijanske mafije „Cosa nostra“, „Camorra“ i „Ndrangeta“ već odavno su pustili svoje pipke i u našoj zemlji. Potvrdio je to još 2010. godine Pijetro Groso (Pietro Grasso), italijanski državni tužilac, rekavši da su odranije otkrili vezu trgovaca oružjem iz BiH i mafijaških klanova. Povezanost klanova s kriminalcima u zemljama bivše Jugoslavije datira upravo od sredine devedesetih godina, a njihov glavi saveznik bio je sada pokojni Željko Ražnatović Arkan.
Prije devet godina uhapšena je grupa trgovaca oružjem iz BiH koji su postali pouzdani nabavljači prvo kalabrijske mafije „Ndrangete“. U posao su ušli odmah poslije rata u BiH. Kasnije su njihove „usluge“ koristili i bosovi „Camorre“ i „Cosa nostre“.
Uz oružje, za mafiju su prevozili kokain i heroin. Balkan je tako izabran kao glavno „skladište“ za drogu, jer se ona u roku od 24 sata može dopremiti na bilo koju lokaciju u Evropi. Hapšenjem Zahida Šerifovića iz Brčkog i Suvada Operte iz Maglaja u Italiji razotkrivena je čvrsta veza domaćih kriminalnih organizacija i italijanske mafije.
Praški nadbiskup Henrik Hose (Henryk), papinski vizitator za župu u Međugorju, upozorio je 2017. godine na infiltraciju napolitanske mafije „Camorre“ u ovaj dio Hercegovine zbog masovnog priliva vjernika. Nadbiskup Hose tada je izrazio sumnju da je „Camorrin“ prljavi novac usmjeren ka Međugorju na izgradnju hotela koji niču kao gljive poslije kiše.
Na vjetrometini između Evrope i Azije
Za Evropu će biti veliki problem to što se s Balkana sve češće izvoze ubice na Zapad. Posljednji primjer Čabe Dera, koji je digao evropske policijske agencije na noge, to sve i potvrđuje. Drugim riječima, kriminalci iz Bosne i Balkana u Evropi su već odavno vrlo poželjna “radna snaga”.
Bosna i Hercegovina je na vjetrometini između Evrope i Azije. Mnogi putevi droga, krađe automobila, prostitucije, trgovine ljudima, oružjem, ljudskim organima prolaze upravo kroz BiH i susjedne zemlje.
Porozne granice
Naša zemlja, poznato je, ima porozne granice, što kriminalci vješto koriste za svoje „djelatnosti“. Nerijetko neki od najtraženijih bjegunaca zbog toga traže utočište u našoj zemlji, gdje su „sigurni“.
Krvavi rat “škaljarskog” i “kavačkog klana” prenio se i u BiH
„Škaljarski“ i „kavački klan“, i pored dugogodišnjeg međusobnog krvavog rata, trenutno su dvije najjače kriminalne organizacije u Crnoj Gori. Ni ostale republike bivše Jugoslavije nisu pošteđene krvavih sukoba zbog zamršenih veza koje kriminalci održavaju među sobom.
Kriminalci bježe i traže spas u susjednim zemljama, prvenstveno u Srbiju, gdje mrtve glave padaju skoro svaki dan. Negativni trend, nažalost, nije zaobišao ni našu zemlju. Božidar Cicmil, porijeklom iz Crne Gore, vlasnik mostarske firme "Moj taksi", ubijen je 2015. godine u sačekuši u Mostaru. Spominjao se kao svjedok na suđenju Nikšićaninu Ivanu D. Vračaru (31), koji je prethodno priznao da je 2010. godine, iz straha za svoj život, ubio Dragana Dudića Frica. Dudić je bio desna ruka narkobosa Darka Šarića.
Saša Vidović (34) iz Bijeljine, koji se tereti za ubistvo Miroslava Lazarevića, prije tri godine označen je kao glavni likvidator „škaljarskog klana“. On se sumnjičio da je pokušao da ubije Slobodana Kašćelana (53), vođu rivalskog „kavačkog klana“.
Darko Šarić kokain valjao i po Sarajevu
Kraci kriminalne organizacije Srbijanca Darka Šarića, nekrunisanog balkanskog kralja kokaina koji je osuđen na 15 godina robije za šverc 5,7 tona kokaina iz Latinske Amerike, dosezali su i u našu zemlju.
Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) još 2010. godine utvrdila je da je narkobos boravio na teritoriju BiH. O njegovim kretanjima, kontaktima i saradnicima SIPA-a je tada obavijestila i Tužilaštvo BiH. Prema nikad potvrđenim informacijama, Šarić se sumnjičio da je sa svojim saradnicima unio u BiH velike količine droge, čija se vrijednost mjeri u milionima maraka.
Ni ozloglašeni „zemunski klan“ nije zaobišao našu zemlju. Tako je Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu protiv Bore Gligića i Igora Milanovića, državljana Srbije, koji se terete da su u najmanje 50 slučajeva pripadnicima kriminalnog miljea iz Srbije, Crne Gore i Bugarske, među kojima i „zemunci“, osigurali lažne dokumente.
Oni se terete da su krali identitete građana i omogućili kriminalcima izradu nezakonitih ličnih dokumenata BiH.
Šestorici Bosanaca 45 godina zatvora
Sud u italijanskom Trentu 5. aprila ove godine osudio je šestero državljana BiH na više od 45 godina zatvora zbog međunarodnog krijumčarenja droge i drugih krivičnih djela u okviru predmeta "Zaghi". Osuđeni su Anis Šerifović na 13 godina i četiri mjeseca zatvora, Zahid Šerifović na 12 godina, Eldin Kametović na sedam godina, Meris Halilčević na četiri i po godine, Dragan Hilak na četiri, Boris Torbica na tri i Andrea Major na tri godine i četiri mjeseca zatvora. Oslobođen je samo Dražen Grabovac iz Srpca. Osuđeno je i deset državljana Italije koji su se zajedno s Bosancima bavili trgovinom drogom.
Šrifović je kao dječak pobjegao od rata u BiH iz rodnoga Brčkog u Italiju, gdje se vrlo brzo priključio mafijaškom klanu “Ndrangeta”. Počeo je s trgovinom ljudima, a završio s krijumčarenjem narkotika.
Italijan vodeći diler heroina i kokaina
U Zagrebu je 2. januara ove godine uhapšen član zloglasne italijanske bande Klaudijo Este (Claudio D’Este - 72), kojeg je Italija tražila radi izdržavanja desetogodišnje zatvorske kazne zbog preprodaje velike količine heroina i kokaina. Bio je među vodećim dilerima u mafijaškoj organizaciji koja je snabdijevala italijansku regiju Veneto drogom iz inozemstva.
Smail Šikalo htio prebaciti tonu
i po kokaina iz Perua u BiH
Južnoamerički karteli poznati su po razgranatoj kriminalnoj mreži koja trguje uglavnom drogom po cijelom svijetu. Svoje veze s Evropom ostvarili su preko Balkanaca koji su u želji za novcem i moći postali članovi surovih latinoamerikanskih bandi.
Tako je Smail Šikalo, mladi bokser iz Sarajeva, koji je za peruanski klan htio prokrijumčariti tonu i po kokaina u BiH, bio „veza s Evropom“. Droga je iz regiona Vraem, legla narkomafije, stigla u Truhuljo, prošavši kroz gradove Huanuko, Limu i Gvadalupe.
Sve ukazuje na to da su kokain planirali prebaciti u Evropu preko sjevera Perua, a njegovo konačno odredište trebala je biti naša zemlja. Međutim, policija je osujetila njihov plan i uhapsila Šikala s Peruancima. Sud u Peruu pritvorio ih je na 18 mjeseci.
Narkoposlovi sa surovim Peruancima
Dvije godine prije nego što će Smail Šikalo pasti u Peruu, u istoj zemlji uhapšen je još jedan Sarajlija, David Cufaj, prijatelj i klupski kolega Šikala u Bokserskom klubu Novi Grad.
Cufaj je uhapšen u spektakularnoj policijskoj akciji dok je spremao isporuku dvije tone kokaina za evropsko tržište. On je bio jedna od najvažnijih osoba u narkoklanu, koji je drogu iz Latinske Amerike distribuirao u Evropu.
Cufaj se prije nekoliko godina prestao baviti boksom te je odselio u Holandiju. Povreda ga je primorala da se udalji od ringa. Kontakti koje je imao u inozemstvu pomogli su mu da sklopi partnerstva s peruanskim dilerima.
Od siromašnog dječaka iz BiH do „švedskog kuma“
Po životu Milana Ševe iz Bosanskog Petrovca, poznatijeg kao kralj švedskog podzemlja, mnogi su govorili da se lako mogao snimiti film. Ševo je bio "mozak" spektakularne pljačke 20 miliona eura u Štokholmu 23. septembra 2009. godine iz trezora zaštitarske firme GS4.
Životni put „švedskog kuma“ počeo je u siromašnoj bosanskoj porodici. Krenuo je sa sitnim krađama i tučama. Kasnije je završio u hraniteljskoj porodici u bogatoj četvrti u Štokholmu, što mu je zauvijek promijenilo život. Tada su ga „primijetili“ jugoslavenski kriminalci za koje je počeo obavljati razne poslove.
Ševu su povezivali i s ruskom mafijom, koja mu je „čuvala leđa“ u Švedskoj poslije mafijaških obračuna u ovoj zemlji. Povezan je s brojnim ubistvima u Švedskoj, ali mu je suđeno samo zbog šverca oružja. U Srbiju se preselio 2002. nakon što su u Švedskoj pokušali izvršiti nekoliko atentata na njega.
Ševo je bio jedna od utjecajnih figura u švedskom kriminalnom svijetu, bio je blizak sa šefovima tamošnjeg podzemlja Draganom Joksovićem Joksom, Arkanom i Ratkom Đokićem, koji mu je bio punac. Nakon Joksovićevog ubistva 1998. godine, u Štokholmu je proglašen najmoćnijim čovjekom kriminalne mreže koju su velikim dijelom činile osobe s područja bivše Jugoslavije.