Zaštićena svjedokinja Tužilaštva BiH izjavila je da je 16. maja 1992. godine kroz prozor porodične kuće u selu Zaklopača kod Milića gledala ubistvo oca, amidže i još nekoliko komšija.
Svjedokinja Z-6 prisjetila se aprila 1992., kada su rezervni policajci dolazili da čuvaju rezervoar iznad sela Zaklopača. Rezervne policajce, kako je rekla, u smjenama su dovozili policajci Radomir Pantić i Milošević, pojasnivši da je to vidjela.
Navela je da Pantića poznaje iz tog perioda kada je dovozio policajce te da je od oca čula njegovo ime i prezime. Njoj je odbrana predočila dvije izjave iz istrage u kojima nije spominjala Pantića, a svjedokinja je rekla da se ne sjeća i da nema objašnjenje zašto nije spominjala.
Također je svjedokinji pokazan zapisnik iz 2000. godine, u kojem nije spominjala Miloševića. Objašnjavajući razlike u iskazu, tvrdi da joj to nije palo na pamet.
Z-6 je posvjedočila da je 16. maja iste godine njen mlađi brat utrčao u kuću govoreći da dolazi vojska u selo, a potom je kroz prozor vidjela kolonu vozila, na čijem čelu je bilo policijsko vozilo, a policajac Milošević je vozio. U jednom od auta, koji je bio crvene boje, ona je kazala da je na suvozačevom mjestu vidjela “gospodina Pantića“ u policijskoj uniformi.
Z-6 je pokazan zapisnik iz 2000., u kojem je navela da je policijski auto bio prvo u koloni u kojoj su bili Pantić i Leković. Svjedokinja je objasnila da to vozilo nije bilo prvo, a da je Lekovića zamijenila sa Miloševićem. U trećoj izjavi iz 2011. stoji da je pored Pantića sjedio Marko Čalmić, a svjedokinja je, objašnjavajući razlike u iskazu, odgovorila da se ne sjeća.
Njoj je, također, predočen zapisnik iz 2004., u kojem stoji da je u policijskom autu bio policajac Milenko Pantić, a pored njega Čalmić. I nakon ovog predočenog iskaza, svjedokinja je ponovila da je zamijenila Čalmića sa Miloševićem.
Kolona se, prema njenim riječima, zaustavila na sredini sela, a potom je počela pucnjava. Izašla je, kaže, iz kuće kako bi potražila brata, a nakon desetak minuta je došao neki čovjek tražeći da se preda oružje.
- Moj otac je bio lovac i imao je lovačku pušku. Iznijela sam pušku i vratila se u kuću. Otac je rekao: “Zar vi, poslovođa, da me ubijete”… Na mjestu gdje će ga strijeljati bila su trojica vojnika. To gledam s prozora… Odveli su ga na mjesto stražara… Poslovođa je strijeljao mog oca, amidžu i ostale ljude koji su bili tu - opisala je ona, dodavši da se čula pucnjava sa svih strana, kao i plač djece.
Kad je utihnula pucnjava, ispričala je da je Mile Pantić ušao na vrata, istjerao nju, majku, sestru i rođaka napolje, kada je vidjela još civila koje vojska vodi niz put. Mile Pantić ih je, kako je kazala, odveo do mosta na ulazu u selo, a izvjesni Vučko iz Milića je rekao: “Dosta jedan šanžer” te opsovao majku.
Nakon toga, ispričala je da je došao kombi iz kojeg je izašao čovjek sa činovima te ih vratio kućama.
- Putem sam prošla pored oca, amidže i ostalih. Prišla sam ocu, digla mu glavu i vidjela da ne daje znake života. Poljubila sam ga i otišla sam kući… Kažu, brat nije više živ. Vratila sam se i vidjela brata među ubijenom djecom - rekla je Z-6.
Tog dana, svjedokinja je navela, komšiju Jolovića zvanog Jole nije vidjela, ali joj je Elvira Pizić kazala da je Jole tražio njenu braću. Upitana za komšiju Lošića zvanog Niđo, izjavila je da ga također nije vidjela, ali da je kasnije čula da je on bio u selu i tražio Hasu Hodžića, dok je za Nenada Vukotića kazala da ga poznaje i da nije čula da je bio u Zaklopači.
Svjedokinja je u sudnici prepoznala optužene Radomira Pantića i Branka Jolovića, dok se ostalih nije mogla sjetiti.
Za ubistva najmanje 57 bošnjačkih civila u selu Zaklopača, Tužilaštvo BiH je optužilo Pantića, Jolovića, Milomira Miloševića, Nenada Vukotića i Nikolu Lošića. Pantić je optužen u svojstvu komandira Stanice javne bezbjednosti (SJB) Milići, Milošević kao aktivni policajac, dok su drugi optuženi bili pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS).
Nastavak suđenja je zakazan za 11. april.
