Bosanskohercegovačka javnost šokirana je jezivim slučajem koji se prekjučer dogodio u Brankovićima kod Žepča, gdje je 19-godišnji Ivan Slišković sjekirom odsjekao sebi ruku i nogu, nakon čega je hitno prevezen u sarajevsku bolnicu, gdje mu se ljekari bore za život.

Čudno ponašanje

Ekipa "Dnevnog avaza" posjetila je jučer Brankoviće, gdje nas je dočekala sablasna tišina. U porodičnoj kući Sliškovića, gdje se dogodio ovaj stravični slučaj, zatekli smo Ivanovu majku Ružu. Nesretna žena bila je shrvana od bola i jedva je pričala. Rekla nam je da se njen sin čudno ponašao još od utorka. Pričao je nepovezano, a ona se zbog toga mnogo brinula.

- Imao je čudne misli... To se dešavalo na momente. Čak je i on sam govorio da se čudno ponaša – kroz suze nam je kazala Ruža ljubeći Ivanovu fotografiju na ličnoj karti. 

Kaže da je Ivanu teško padalo što su se njegova dvojica braće uspjela zaposliti, a on nije. Završio je za bravara, odradio praksu u jednoj žepačkoj firmi i od tada ništa. 

- Stalno mi je govorio da njega niko neće i da ne može da radi. No, nikad nisam mogla ni pomisliti da će učiniti sebi ovakvo nešto – govori nam Ruža. 

Teški uvjeti

Ruža ne krije da žive u teškim uvjetima te da su jedna od siromašnijih porodica u ovom kraju. Da je uistinu tako, uvjerili smo se i sami.

- Živim od skoro 130 maraka mjesečno. To nam je sve, da se prehranimo. Kako da moje dijete očekuje bolji život s takvim, minimalnim primanjima – kaže ona.

Kobnog dana sve je, tvrdi Ruža, bilo u najboljem redu. Njen sin Ivan uzeo je sjekiru, kazavši da ide sebi “skinuti špeka”, a potom se uputio na sprat kuće.

- To nije prvi put da to uradi, zbog čega nisam odmah pomislila ništa loše. Kako se izvjesno vrijeme nije pojavljivao, poslala sam sina da provjeri šta radi. Kad je otišao na sprat kuće, imao je šta i vidjeti – govori Ruža.

Prizor na spratu kuće bio je zastrašujući. Oko njenog sina Ivana bila je lokva krvi. Odmah su pozvali Hitnu.

- Kad sam vidjela šta je sebi učinio, nije mi bilo dobro. On je sebi sjekirom odsjekao ruku i nogu. Udario se u predjelu ispod koljena i kod članka, a potom na ruci kod lakta i kod šake. Užas – kroz suze nam priča nesretna majka.

Psihički problemi

Dodaje da je Ivan do trenutka dolaska Hitne izgubio više od tri litra krvi, a da sumnja kako su njegovi psihički problemi nasljedni.

- Nažalost, bojim se da se radi o genetici. Pokojni otac i familija s njegove strane imali su, također, psihičkih problema. Tako da mislim da se o tome radi, da je, jednostavno, nešto kliknulo u njegovoj glavi pa da to uradi. Odsjekao je sebi nogu i ruku a da nije ni pisnuo – ističe Ruža.

I dok ljekari strahuju zbog moguće infekcije i dok je neizvjesno hoće li hirurzi uspjeti da mu ponovo zašiju odsječene dijelove tijela, a koji su kasnije, nakon incidenta, dopremljeni u sarajevsku bolnicu, majka Ruža boji se najgoreg.

- Daj, Bože, da mi se kući vrati živ! Ne vjerujem da će ga uspjeti spasiti, izgubit ću svoje najmlađe dijete – vikala je ona.

Iskasapio mačku i psa 

Osim što je sebi odsjekao ruku i nogu, Ivan je u utorak iskasapio mačku i psa u neposrednoj blizini porodične kuće.

- Tačno je to. Nedaleko od kuće iskasapio je mačku i psa. Nisam to previše shvatali zaozbiljno, pripisivali smo to njegovom čudnom ponašanju. Ni usniti nisam mogla da će sutradan to učiniti i sebi – kaže Ruža.

Mještani u šoku zbog mladićeve tužne sudbine

Prilikom naše posjete Brankovićima zatekli smo vidno šokirane komšije, koji su s nevjericom komentirali dešavanja u selu. Mara Jukić ističe da su Sliškovići uvijek bili susretljivi te da su uvijek željeli pomoći ako ih se zamoli.

- Zaista sam ostala u šoku, nešto začuđujuće. Sve nas je u selu potreslo ovo što se dogodilo, svi smo šokirani i samo se o tome priča. Ne dao Bog nikome, hoće li ostati živ, žali, Bože, mladosti – govori Jukić.

“Isprane oči” i strahovite halucinacije

Neuropsihijatar Omer Ćemalović tvrdi da su halucinacije nesretnog mladića morale biti jakog intenziteta čim je sebi brutalno naudio.

- Mladić je bio totalno van realiteta, van svih sposobnosti. Takve osobe imaju takozvane isprane oči i njima gleda sebe i sve oko sebe. Oni koji ga poznaju, rekli su da je bio miran i povučen mladić, ali upravo je to znak da je osoba okupirana svojim unutrašnjim proživljavanjem. Očito je da se radi o bolesnim unutrašnjim doživljajima, bolesnim mislima, koje su počele tako što je naudio mački i psu, a onda je na isti način naudio sebi - pojašnjava Ćemalović.

On tvrdi da je to bio znak da se odmah reagira.

- Očito je da je u ovom slučaju sistem zakazao. Također, trebao se ispitati ranije, ako se već liječio, taj datum koji je ponavljao, jer očigledno ima neku specifičnu težinu za njega. Radi se o klasičnoj agresiji spolja, koju je usmjerio, nažalost, prema sebi. Mladić se borio sam sa sobom, odnosno sa svojom bolešću - kaže Ćemalović.

Doktor zaključuje da se ovdje ne radi o pokušaju samoubistva nego o tome da je mladić svoje ekstremitete doživljavao kao nešto čega se morao riješiti.

- Mogao je misliti da je ta noga zmija ili bilo koja druga životinja. On je svoje dijelove tijela doživio kao nešto nadnaravno. To je sve posljedica strahovitih halucinacija – rekao je Ćemalović.

Takve bolove normalan čovjek ne može podnijeti 

Ugledni sarajevski ortoped Šukrija Đozić smatra da je teško povrijeđeni 19-godišnjak takvo nešto mogao napraviti sebi samo u poremećenom stanju. Kako je rekao, okolnosti šokantnog slučaja su zastrašujuće i skoro nemoguće.

- Tokom rata, ali i poslije, amputacije su se radile isključivo pod općom anestezijom. Ne pamtim da sam u svom radnom vijeku imao ovakav slučaj. To je strahovita bol, koja se mogla podnijeti samo u stanju teškog šoka i traume. Taj mladić je morao sebi presjeći krvne sudove, nerve, kost... Mi to nazivamo takozvanom giljotinskom amputacijom i čudi me kako nije izgubio svijest, jer rijetko koji čovjek ima smanjen osjećaj za bol. Preciznije, da u budnom stanju odsiječe sebi ekstremitete. A posljedice mogu biti strašne, od infekcije, gangrene pa nadalje - tvrdi Đozić.

Pojašnjava kako se ovakvo nešto moglo desiti samo u suludom, zamračenom psihičkog stanju.

- To su bolovi najjačeg intenziteta, koje normalan čovjek ne može podnijeti. Očito je riječ o posebnoj psihi. Najvažnije je sada spasiti mladićev život pa tek onda razmatrati mogućnost da se spase ekstremiteti i vrate u funkciju. Jer, to su duge operacije, koje znaju potrajati i po 10, 12 sati - rekao je doktor Đozić.

To je bila pobuna protiv društvenog stanja

Sociolog Ivan Šijaković smatra da je sudbina nesretnog mladića pokazatelj neodgovornosti društva i jedna velika društvena opomena.

- Radi se o ugroženoj kategoriji društva. Taj mladić, ako je psihijatrijski slučaj, onda je takvo stanje zahtijevalo smještaj u posebnoj instituciji, gdje neće moći nanijeti nikakvu štetu ni sebi ni drugima. Sreća je da se nije obrušio na ljude oko sebe. Ovakve stvari uglavnom pogađaju nezaposlene, ratne invalide i sve one kategorije o kojima se država ne brine. Jasno je da mladić nije smio boraviti sam, a posebno ako se radi o siromašnoj porodici. On je bio u “makazama”. Preciznije, kod njega se radi o dvostrukoj marginalizaciji, socijalnoj i medicinskoj - kazao je Šijaković.

On smatra da je riječ o klasičnoj mladićevoj pobuni protiv društvenog stanja.

- Vjerujem da je samo želio biti prihvaćen, primijećen, želio je raditi kao svaki mlad čovjek. No, okidač je bilo “krivo društvo”. Ovo ćemo knjižiti na njegovu dušu, on će ovo nositi kao veliku stigmu, ali neka bude opomena svima. Nakon oporavka u bolnici, najbolje rješenje će biti smještaj u odgovarajućoj ustanovi, jer bi vratiti ga u sredinu u kojoj je to napravio sebi, bila čista ironija - rekao je Šijaković.