U svim džamijama u Bosni i Hercegovini danas je nakon džuma-namaza obavljena dženaza u odsutnosti za sve šehide masovnog zločina počinjenog nad Bošnjacima Šahovića kod Bijelog Polja 9. i 10. novembra 1924. godine.
Povodom obilježavanja stotinu godina od ovog zločina hutbu je danas u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu kazivao reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović.
Uzvišeno moralno načelo
Prisutne vjernike podsjetio je na kur'anski ajet iz sure El-Maide (32) u kojem se naglašava uzvišeno moralno načelo prema kojem je ubistvo jednog nevinog čovjeka ekvivalentno ubijanju cijelog čovječanstva, dok je spašavanje jednog života kao spašavanje svih ljudi.
Pojasnio je kako je ovaj ajet trajna smjernica, ajet koji podsjeća na Allahovu zabranu i stroge granice koje se ne smiju preći.
- Kur'ansko podsjećanje na ovo veličanstveno moralno načelo, trajno postavljeno pred čovjekovu svijest i savjest, navedeno je na onom mjestu u Knjizi koje slijedi nakon kazivanja o najtežem grijehu među ljudima. To je grijeh koji je iz mržnje, pohlepe i zavisti počinio Ademov sin Kabil, oduzimajući život svom nevinom i čistom bratu Habilu, koji nije imao nikakve krivice. Sintagma zbog toga, kojom započinje navedeni kur'anski ajet, znači: zbog teroriziranja blagih i dobrih ljudi, koji ne žele nikome zlo i ne pokazuju neprijateljstvo, zbog ataka na njihov život, vjeru, čast, imetak i potomstvo. Zbog toga je, dakle, ubistvo samo jednog nevinog čovjeka veliki grijeh, koji je ravan ubijanju čovječanstva. I zbog toga je ono, riječi su Stvoritelja svih svjetova, trajno zabranjeno u zakonima dostavljenim svim ljudima - pojasnio je reisu-l-ulema.
Ubijeni bez krivnje
Kako je dodao, s ovim univerzalnim pozivom i načelom o ljudskom životu, kao najvišoj vrijednosti, i o neprikosnovenom pravu na njegovo čuvanje, u današnjoj hutbi se skrušeno sjećamo šehida Šahovića kod Bijelog Polja.
- Svi oni su nevini i bez ikakve krivnje ubijeni u masovnom zločinu tačno prije stotinu godina, u mirnodopskim uslovima, za vrijeme Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca. Da se radilo o masovnom zločinu nad mirnim i nedužnim ljudima, koji zasigurno nisu ubili nikoga i nisu na Zemlji nered činili, kazuje i činjenica da je ovo jedan od najviše skrivanih zločina tokom skoro cijelog jednog stoljeća, u čemu su ključnu ulogu imali raniji državni sistemi - kazao je resu-l-ulema.
Danas je istina o stravičnom stradanju šahovićkih muslimana Bošnjaka 9. i 10. novembra 1924. godine bjelodano jasna i dokumentirano dokazana.
- Podsjetimo se da je tada grupa uglednijih Bošnjaka privedena i onda mučki ubijena. Nakon toga, izveden je totalni napad na sva mjesta u Vraneškoj dolini u kojima su živjeli Bošnjaci. Paljene su kuće, ubijano staro i mlado, žene i djeca. Oni koji su se spasili, raseljeni su u ostale dijelove Sandžaka, zatim u Bosnu i Hercegovinu i u Tursku. Zemlja im je rasprodata ili oduzeta. Niko od njih se nikad više nije mogao vratiti da živi na svojoj rodnoj grudi i u svom zavičaju - kazao je reisu-l-ulema.
Prema njegovim riječima, zaključak je više nego jasan: sve okolnosti u kojima je zločin izvršen, i one koje su mu prethodile, bile su pomno isplanirane od strane tadašnjeg državnog režima.
- Pokolj u Šahovićima je nesumnjivo zločin s elementima genocida. Ovaj pogrom je utoliko teži što se nije desio u vihoru rata, već se radilo o očitoj genocidnoj namjeri naredbodavaca i izvršilaca: da se veća grupa Bošnjaka trajno ukloni s teritorije na kojoj živi - poručio je reisu-l-ulema.
Plansko uništenje
Ovom prilikom podsjetio je i da su u posljednja dva vijeka na širem južnoslavenskom prostoru nad Bošnjacima više puta počinjeni zločini koji se po Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju genocida Ujedinjenih nacija osnovano mogu nazvati genocidom, jer je u pozadini tih zločina uvijek bilo plansko, sistemsko i organizirano uništenje Bošnjaka, kao zasebne religijske i nacionalne grupe na određenom prostoru.
- Zločini genocidnog i urbicidnog karaktera nad Bošnjacima Sandžaka i Bosne su se dešavali još od srpskih ustanaka protiv osmanske vlasti, preko Balkanskih ratova, Drugog svjetskog rata, pa sve do kraja prošlog stoljeća - kazao je reisu-l-ulema.
Brojna su bolna kazivanja i svjedočanstva Bošnjaka o precima koji su ubijani širom današnje Srbije i Crne Gore.
- Nasljednici preživjelih našli su utočište u Bosni, a onda ponovo doživjeli sudbinu svojih predaka tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Da smo na vrijeme uzeli pouku iz zla koje je počinjeno u Šahovićima, možda se ono ne bi ponovilo u Srebrenici, Prijedoru i brojnim drugim mjestima. Genocid nad Bošnjacima u zaštićenoj zoni UN-a Srebrenica simbol je masovnog zločina nad našim narodom u Agresiji na Bosnu i Hercegovinu, a masovni zločin u Šahovićima kod Bijelog Polja je simbol stradanja u Kraljevini Jugoslaviji - kazao je reisu-l-ulema.
Rane naroda
Poručio je da su „rane našeg naroda su svježe i bol koju osjećamo je planetarno velika i danas“.
- Ali, te rane u nama ne bude mržnju, niti želju za osvetom. Danas više nego ikada ranije odlučni smo da čuvamo sjećanje na žrtve i učinimo sve da više nikada ne doživimo takve zločine. Masovni zločin u Šahovićima, Genocid u Srebrenici i drugi zločini nad nama u našoj prošlosti temelji su naše borbe protiv zaborava. Zato je ovo pravo vrijeme da naučimo lekcije iz naše prošlosti. I da konačno shvatimo da te lekcije nećemo savladati šutnjom, skrivanjem istine i ponavljanjem ranijih grešaka. Naprotiv, ako uzmemo nauk iz teških, masovnih stradanja našeg naroda u Šahovićima, kojih se ovih dana prisjećamo, žrtve nisu pale uzalud. Samo tako ćemo prema svim našim šehidima ispuniti svoj dug - rekao je reisu-l-ulema.
Pozvao je na osnaživanje u predanosti i odlučnosti da se slijedi Božiji poziv i preuzeti emaneti odgovorno ispunjavaju.
- Budimo sigurni da koliko god maha uzeli svi nepravednici i nasilnici neće moći stalno, bez prestanka i dokle hoće prkositi zakonima Boga Uzvišenog - poručio je reisu-l-ulema.
