Adnan Fazlagić Fazla doživio je težak infarkt u 38. godini, nakon čega je uslijedila borba za život. Za oporavak je bila potrebna transplantacija srca, a svoju priliku za novu šansu dobio je u Ljubljani 2014. godine, kada je operacija uspješno obavljena.

Više pazite

U razgovoru za „Avaz“ priznao je da su sve njegove tegobe nestale od jutra 22. decembra, kada se probudio nakon transplantacije, te naglasio koliko je bitno da građani shvate važnost doniranja organa.

- Sada živim život kao i većina građana, radim, putujem, uživam u svakom danu, koliko je to moguće, radujem se svakom jutru kada se probudim. Za razliku od brojnih drugih bolesti, gdje je liječenje teško i dugotrajno, transplantacijom čovjek dobije mogućnost da mu tegobe odu kao „rukom odnesene“. Vremenom se naviknete da malo više pazite na stvari koje ste ranije zanemarivali, tačnije, osvijestite se i uživate u običnim stvarima koje čovjek kad je zdrav možda i ne primjećuje - kazao je Fazlagić.

Napomenuo je da mu se sve desilo u trenutku kada je osjećao da je u punoj snazi, međutim, život mu se okrenuo za 180 stepeni te je došao u situaciju da nije mogao obaviti ni banalne stvari, koje svakodnevno uzimamo zdravo za gotovo.

- Od tada, trudim se svakom prilikom govoriti o tome i svojim primjerom pokazati koliko to znači i koliko dobra može donijeti pojedincu, porodici i cijelom društvu. Ljudi na našem području znaju šta je transplantacija, ali me malo iznenađuje, posebno ove godine kada je urađen veći broj kadaveričnih i srodnih transplantacija, nemali broj ljudi me pitao da li, kada se uzimaju organi s kadavera preminule osobe, ta osoba može da se probudi i slično, što me ponukalo da shvatim da još više treba da se govori o tome i ljudima objasni da je moždana smrt nepovratno stanje - objasnio je Fazlagić.

Svijetli primjeri

Druga stvar su, kazao je, svijetli primjeri porodica koje su u najgorim trenucima svog života smogle snagu, prisebnost i hrabrost da u svom tom bolu donesu tu odluku o doniranju organa koje su nekolicini ljudi u našoj zemlji promijenili život.

- Svi koji su to prošli, pa i oni koji se nadaju da će doživjeti transplantaciju, kažemo da bez donora nema života za nas. Iz vlastitog primjera, osobe koja je prije 10 godina umirala, brojao sam dane života. Međutim, sasvim slučajno mi se ukazala prilika i uhvatio sam se za slamku spasa - zaključio je Adnan Fazlagić.

Sve faze

- Moj sin je bio u osnovnoj školi kad sam se razbolio. Evo dočekao sam njegovu malu maturu, završetak srednje škole, fakulteta, zaposlenje, a to je ono što mi je bilo najvažnije u svemu tome. Doživio sam sve te faze njegovog života, što, nažalost, mnogi nemaju priliku - kazao je Fazlagić.