Između 24. septembra i 3. oktobra 2024. godine lažne dojave o postavljenim bombama došle su na adrese Međunarodnog aerodroma Sarajevo, nekoliko tržnih centara u Sarajevu, potom na adresu zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a onda i nekoliko sarajevskih škola.

U jednoj od dojava spomenuta je i postavljena bomba u vojnim objektima, zbog koje je podignut nivo sigurnosti Oružanih snaga BiH.

Do objave ovog teksta zvaničnici nisu izašli u javnost s informacijama o tome ko je odgovoran za incidente.

Dean Džebić, vojni komentator, imajući u vidu i mogućnost da je u pojedinim slučajevima riječ o počiniteljima maloljetnicima željnim pažnje, smatra kako sigurnosne agencije u BiH reaguju samo po inerciji.

"Stručna javnost, dobar dio akademske javnosti iz oblasti sigurnosti i odbrane i dalje sigurnost percipira hladnoratovski – puška, top, tenk, Berlinski zid i tako dalje. Sigurnosne prijetnje su se izmijenile u skladu s nekim suvremenim tendencijama koje mi još ne pratimo, a ako ne pratimo, onda možemo djelovati samo reaktivno", smatra Džebić.

U svijetu savremene sigurnosti, smatraju stručnjaci, saradnja među agencijama je jedan od najvažnijih stubova dobrog funkcionisanja zaštite građana. U Bosni i Hercegovini, ali i u regionu, ta saradnja je na niskom nivou, što olakšava stvaranje panike.

Te sigurnosne prijetnje vas jednostavno obavezuju da budete dio globalnog sistema, i to je zapravo ključna stvar. Ukoliko ne možete sami da se nosite s nekim sigurnosnim prijetnjama, onda ono što vam preostaje – da pokušate u svom bližem okruženju pronaći one koji su voljni s vama da uđu u zajedničku sigurnosnu arhitekturu”, kaže Džebić.

Pojašnjava da faktori koji odbijaju sigurnosnu integraciju ili saradnju po osjetljivim kritičkim pitanjima predstavljaju pritajene destruktivne elemente.

Stručnjak za sigurnost Safet Mušić kaže kako je za potencijalne “dojavljivače” prostor čitavog Balkana izuzetno pogodan upravo iz razloga koje navodi Džebić, te jer se nakon KDZ pregleda istrage uglavnom okončaju zbog činjenice da su dojave lažne.

“Moramo gledati taj neki globalni aspekt. Čak i ove pojave u školama nisu počele u Bosni i Hercegovini, nego u regionu”, kaže on.

Napominje da se prijetnje koje se tiču važnih objekata moraju posmatrati u kontekstu regionalnih političkih dešavanja ili se “jednostavno želi pokazati nesigurnost i nesposobnost rukovodstva BiH te planova za neko geopolitičko pozicioniranje u budućnosti”.

BiH nema zakon o kritičnoj infrastrukturi

Prema Direktivi Evropske unije iz 2022. godine o otpornosti kritične infrastrukture, koristi se termin kritični subjekti te je lista proširena i sada spisak čine sektori energetike, prometa, bankarstva, finansija, zdravstva, vode za piće i otpadnih voda, kao i digitalna infrastruktura, javna uprava, svemir i proizvodnja i distribucija hrane.

Ali BiH nema zakon o kritičnoj infrastrukturi jer je 24. septembra 2024. godine povučen s dnevnog reda na Vijeću ministara BiH.

Haris Delić, ekspert za nacionalnu i sigurnost kritične infrastrukture i član radne grupe Vlade Federacije za izradu ovog zakona, kaže da je zbog nepostojanja zakona na državnom i entitetskom nivou ugrožena sigurnost građana jer se dijelovi BiH ne mogu efikasno braniti i štititi bez integrisanog pristupa sigurnosti na državnom nivou.

Dodaje i da je zakon o državnoj imovini preduvjet za donošenje zakona o zaštiti kritičnih subjekata, jer ukoliko ne postoji tačno definisano šta je državna imovina, šta BiH posjeduje, ne može se znati koji su kritični subjekti koje treba štititi.

“Ukoliko ne znamo koja imovina je državna na nivou BiH, onda ne znamo u potpunosti i sa sigurnošću koja u tom slučaju onda prelazi u nadležnost entiteta, distrikta ili kantona. Što ne bude državno u vlasništvu BiH, automatski postaje entitetsko ili nekog još nekog nižeg nivoa”, objašnjava Delić.

Sugestivno je što su mete u posljednjih nekoliko dana bile državne institucije s važnim ulogama u sigurnosti i odbrani. I opet se tu, govori Džebić, pokazalo da je nivo razumijevanja savremenih sigurnosnih tokova anahron, spor i neadekvatan.

“Mislim da je najbolji primjer Ministarstvo odbrane, koje nije imalo tim za cyber zaštitu pa smo imali slučaj da se stranica Ministarstva odbrane gasila kako bi se na taj način prevenirao napad i rušenje stranice”, podsjeća i dodaje kako u državnim institucijama ipak postoje ljudi koji pokušavaju nešto uraditi u skladu sa onim što imaju na raspolaganju.

Navodi kako je “sreća u nesreći” da se osjetljivi podaci u važnim institucijama BiH još uvijek čuvaju u pisanom formatu te da one kao takve u slučaju cyber napada teško mogu doći u pogrešne ruke. Također, cilj ili posljedica nemoći institucija u slučaju dojava postavljenih bombi može biti upravo prikazivanje države kao nesposobnog aparata.

Vojni objekti zanimljivi Rusiji

Mušić kaže kako u BiH postoje određene političke strukture koje ponekad svojim djelovanjem nastoje da dokažu da je država nefunkcionalna.

“Postoji interesna grupa koja ne bi imala ništa protiv da se desi nešto u smislu da država jednostavno prestane funkcionirati i da se zbog toga iznađu ‘druga politička rješenja’”, zaključuje Mušić, koji dodaje kako je Zapadni Balkan dio većeg geopolitičkog poligona, posebno imajući u vidu rusku invaziju na Ukrajinu.

Upravo su vojni objekti u Evropi od velikog interesa za države poput Ruske Federacije. Ove je sedmice Evropska unija poduzela korak ka sankcionisanju Rusije zbog niza nedavnih hibridnih napada i akata sabotaže, prenio je AFP.

Proteklih mjeseci, vlasti u nekoliko zemalja Evropske unije — uključujući Njemačku, Poljsku, Litvaniju, Latviju i Estoniju — izvijestile su o otkrivanju zavjera ili incidenata, uključujući napade podmetanja požara, koje je planirala Moskva.

U maju 2024. je Financial Times pisao o glasnim najavama obavještajnih službi o mogućim sabotažama objekata, uključujući i vojne objekte, na tlu Evrope, a od strane agenata Ruske Federacije. Norveška je u septembru ponovila upozorenja zbog moguće eskalacije hibridnog ratovanja.

U martu 2023. godine, nakon desetina lažnih dojava o postavljenim bombama u makedonskim školama, aerodromima, bolnicama i policijskim stanicama, ministar unutrašnjih poslova Oliver Spasovski izašao je pred novinare i kazao kako su prijetnje, osim s teritorije Sjeverne Makedonije, došle i iz Ruske Federacije i Irana.

Slično objašnjenje za događaje iz marta 2024. godine imao je i ministar unutrašnjih poslova Bugarske Ivan Demerdžiev, koji je, nakon prijetećih emailova poslanih u više od 20 škola, rekao kako postoji sumnja da iza svega stoji “ruska uloga”, ali ne nužno i direktno ruska država.

Masovne dojave o postavljenim bombama, pored navedenih zemalja, dešavale su se u Srbiji i Crnoj Gori u nekoliko navrata u posljednje dvije godine.

Haris Delić dodaje da i Srbija i Hrvatska izvoze oružje za Ukrajinu pa nemaju toliko prijetnji kao BiH te da je izvjesno da se te prijetnje događaju i koordinišu s više strana, gdje razne paraobavještajne i obavještajne strukture koriste situaciju za subverzivno djelovanje po BiH, sinhronizovano i pojedinačno.

“Precizne podatke o ovome mora da ima Obavještano-sigurnosna agencija BiH kroz obavještajni, a posebno kroz kontraobavještajni rad, te ove informacije treba da iskoristi da se u budućnosti spriječe ovakvi događaji i dojave, ili ako se već dogode, da se promptno otkriju i procesuiraju, putem vlastitih organa ili saradnjom sa Interpolom i Europolom”, objašnjava Delić.

Maja Bjeloš iz Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku kaže da je najteži posao utvrditi identitet počinioca, ali da je i nakon reakcije policije i Bezbjednosno-informativne agencije Srbije teško pronaći konkretan politički motiv.

“Nisam sigurna da dojave o bombi u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji, Bugarskoj i Makedoniji mogu da se dovedu u vezu s jednim počiniocem, odnosno državom ili državno sponzorisanom nedržavnom grupom aktera”, kaže Bjeloš.

S druge strane, dio dojavljivača su bili maloljetnici sa iskustvom gejminga, ali da to nije stvarna slika jer slučajevi nikada nisu do kraja rasvijetljeni.

Nedavno je na adresu diplomatskih predstavništava stiglo nekoliko dojava o bombama koje su dovedene u vezu s državljaninom Švicarske albanskog porijekla, ali, prema riječima Bjeloš, to je iskorišteno za političke razmirice između Beograda i Prištine.

Sličan slučaj je bio i s dojavom o postavljenim bombama na nekoliko lokacija nezavisnom mediju Nova S u kontekstu kompanija litijuma u Srbiji te iako nije utvrđen identitet osobe koja je to dojavila, pretpostavlja se da je namjera bila da se diskredituju ekološki aktivisti, naročito jer je poruka bila da će se litijum nastaviti iskopavati.