Svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je na suđenju za zločine počinjene u Bugojnu rekao da je ranjen prilikom kopanja rovova u Gornjem Vakufu, kao i da je jedan od zarobljenika preminuo od posljedica ranjavanja.
Zaštićeni svjedok Tužilaštva pod pseudonimom “A”, koji je svjedočio iz druge prostorije uz distorziju slike, kazao je da je bio vojno angažovan i da je 19. jula počelo puškaranje u Bugojnu. Dva dana kasnije, rekao je, predali su se Armiji BiH.
- Ja sam bio s vojskom. Zatvorili su nas u jednu garažu. Tu je bilo psovanje - ispričao je svjedok i dodao da je poslije odveden u zgradu Kloster časnih sestara, gdje je ostao dva dana.
Kazao je da je poslije odveden na stadion “Iskra”, ali da se ne sjeća koliko je tu ostao. Svjedok je naveo da je odvođen na kopanje rovova, te da je tu nakon nekog vremena došla vojska, koja im je vezivala ruke i psovala im. Izjavio je da je bilo pedesetak zatvorenika.
Ispričao je da im je bilo naređeno da gledaju dolje, tako da nisu znali kuda ih voze. Svjedok je rekao da su dovezeni kod bivše tvornice “Jasa”, gdje su im vezali ruke jednog za drugoga odvodeći ih do džamije u Gornjem Vakufu.
“Pojavio se zapovjednik, imao je dulju kosu, zvali su ga Zlatica”, kazao je svjedok te dodao da im je prijetio da ne smiju pobjeći.
“‘Ako jedan pobjegne, deset ćemo pobiti’”, bile su riječi izvjesnog Zlatice.
Ispričao je da su kasnije kopali rovove i nosili hranu pripadnicima Armije BiH. Naveo je da su rovovi bili okrenuti prema Hrvatskom vijeću obrane (HVO), i da su bili pozicionirani na releju, prekoputa Pošte i na Ciganskim njivama, kao i da se pucalo s obje strane.
“Počeli su minobacačima da ‘tuku’ i mene ranilo u lijevo rame, na lokalitetu Ciganske njive”, posvjedočio je, kao i da je bilo tada još ranjenih, i da je od posljedica preminuo Željko Tabaković.
Sjeća se da su potom odvezeni u Bugojno, gdje su bila parkirana tri kamiona sa žutom ceradom.
“Stražari nas prozivaju, i tako se pune kamioni. Bilo nas je oko 150, nisam brojao”, rekao je svjedok i dodao da je tada jedan zatvorenik tražio vode, na šta mu je stražar kazao da mu neće trebati tamo gdje ide.
Nakon izvjesnog vremena, zaključio je da je neko spriječio da ih odvedu, a na upit Tužilaštva je rekao da se ne sjeća da je ranije kazao da su ih trebali odvesti za Zenicu.
Na upit Odbrane optuženog Selme Cikotića zašto u ranijim iskazima nije spominjao ime Zlatica, nego je rekao da je bio neko duže kose, svjedok je odgovorio da “neki detalji dolaze”.
Osim Cikotića, bivšeg komandanta Operativne grupe Zapad Armije BiH optuženog da nije spriječio i kaznio podređene pripadnike Armije BiH koji su počinili mučenja i ubistva ratnih zarobljenika, u ovom predmetu se sudi i Dževadu Mlaći, optuženom u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojno da je naredio ubistva zarobljenika hrvatske nacionalnosti.
Svjedočenja drugog svjedoka na današnjem ročištu je, odlukom Suda BiH, zabranjeno objavljivati, dok je treći svjedok Zrinko Alvir ispričao da je 1993. bio angažovan u Vojnoj policiji HVO-a, te da su se u julu predali Armiji.
“Salon namještaja, u podrumskim prostorijama – poslije premlaćivanja završili u bolnici, a onda stadion ‘Iskra’”, kazao je svjedok pojašnjavajući da su zarobljenici vođeni na klopanje rovova na Dolac u Gornjem Vakufu, te da je on na kopanju bio deset dana.
Rekao je da je 20. septembra pobjegao s još dvojicom zatvorenika.
Nastavak suđenja je zakazan za 1. oktobar.
