Simbolika je bila prijeteća: Milorad Dodik, vođa bosanskih Srba i predsjednik Republike Srpske (RS), dijela Bosne i Hercegovine kojim dominiraju Srbi, najavio je sredinom aprila i u prisustvu najviših beogradskih dužnosnika da ne vidi "smisao ostanka u Bosni". "Ići ćemo u neovisnost", rekao je Dodik. Istovremeno je tvrdio, kao što to često ponavlja, da u Srebrenici nije bilo genocida, piše Aleksander Rotert za Deutsche Welle.

- No, sada su Ruanda i Njemačka u Ujedinjenim narodima predložile rezoluciju kojom bi Opća skupština UN-a 11. jula trebala proglasiti međunarodnim Danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Predstavnici vlade Srbije i RS-a žestoko se protive ovoj rezoluciji jer smatraju da će ona kolektivno obilježiti srpski narod kao krivca.

Uznemirujuće su Dodikove spekulacije o tome kako postupati s 150.000 povratnika u RS, dakle s onim bosanskim muslimanima koji su prognani tokom rata koji je trajao od 1992. do 1995. godine, a koji su se nakon njegovog okončanja vratili na svoja ognjišta. Nakon što je nedavno izjavio da bi bosanski muslimani, koji čine preko 50 posto stanovništva Bosne i Hercegovine, trebali živjeti na 25 posto teritorija, Dodik je upozorio da bi u slučaju usvajanja UN-rezolucije o Srebrenici jedina opcija bila mirno odcjepljenje od Bosne i Hercegovine. 

- Ljudi u RS-u su ljuti i neće prihvatiti život s bosanskim muslimanima - rekao je Dodik.

Negiranje genocida dio Dodikovog repertoara

Dodikova izjava o 25 posto teritorija na kojem bi trebali živjeti Bošnjaci u BiH podsjeća na retoriku koja je prethodila etničkim čišćenjima u ratu u BiH. Sistemski i dobro planirani masovni zločini imali su za cilj brzo eliminirati sve što nije bilo srpsko u širokim dijelovima Bosne i Hercegovine. Ti su zločini pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) dokumentirani, dokazani, a u slučaju Srebrenice kvalificirani kao genocid.

Iako zakon Bosne i Hercegovine predviđa kazne zatvora za negiranje genocida, Dodik je upravo to negiranje uključio u svoj repertoar. Sredinom aprila, uz prisustvo predsjednice parlamenta Srbije Ane Brnabić, održao je masovni skup u svojoj utvrdi Banjoj Luci, na kojem je okupio na hiljade Srba, i ponovo negirao genocid u Srebrenici. Svoj je govor završio uzvikom: "Živjela Rusija!"

Putovanje u Rusiju

Nekoliko dana kasnije Dodik je zajedno sa svojim koalicionim kolegom Nenadom Nešićem, koji je i ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine, otputovao u Rusiju. Tamo su se obojica sastali, između ostalih, s sekretarom ruskog Vijeća za nacionalnu sigurnost Nikolajem Patruševim. Dodik i Nešić su, s osmijesima na licu, objavili fotografiju iz zrakoplova na kojoj pokazuju "tri prsta" - što je simbol srpskog etno-nacionalizma. Nešić je nedavno izjavio na srpskoj televiziji: "Moja zemlja je Srbija. Moja zemlja je Republika Srpska. Tačka!"

Zanimljivo je da uprkos svim kršenjima Dejtonskog sporazuma, koji je donesen 1995. godine, čuvar tog mirovnog ugovora - visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Kristijan Šmit - šuti. Još u septembar 2023. Šmit je Dodiku prijetio "ozbiljnim posljedicama" ako nastavi s eskalacijom krize. No, bez obzira što Dodik nastavlja sa svojim secesionističkim stremljenjima, Šmit šuti. Beogradsku vlast Šmit redovno ocjenjuje korisnom za mirovni proces, što graniči s besmislicom.

Pripreme za najgori scenarij

EUFOR - mirovne trupe, koje je EU angažovao kako bi osigurao provođenje Dejtonskog sporazuma, trebale bi sada intenzivnije patrolirati područjima na kojima žive povratnici. U tu svrhu esencijalno je povećanje ovih trupa. 150.000 potencijalnih žrtava, koje su već jednom prošle kroz pakao, bivši i u međuvremenu preminuli britanski visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu lord Pedi Ešdaun svojevremeno je nazvao "najjadnijim među jadnima". Prijetnja i ponovno traumatiziranje povratnika od strane Dodika su neminovni. Zapad bi trebao djelovati preventivno kako bi, ukoliko bi nastupio najgori scenarij, spasio te ljude, na primjer, uz pomoć vojno osiguranih zaštitnih zona, mogućih akcija evakuacije i putem zona zabrane leta.

Ovaj scenarij može zvučati nerealno, ali oni koji su preživjeli srpske masakre iz proljeća 1992. godine žive u atmosferi straha. Taj strah je itekako stvaran, kada srpske četničke postrojbe svake godine nekažnjeno slave svoje masakre u Višegradu, kada Putinova nacionalistička bajkerska banda "Noćni vukovi" defilira kroz RS, a predsjednik RS-a negira genocid.

Potencijal za eskalaciju

Za vrhovnog zapovjednika NATO-a za Europu (SACEUR) generala Kristofera Kavolija situacija je ozbiljna. Pred američkim Kongresom on je 17. travnja rekao: "Situacija na zapadnom Balkanu se pogoršala. Etničke napetosti u BiH imaju potencijal da eskaliraju." 

RS, prema riječima generala Kavolija, pokušava "oslabiti autoritet države" i odnose s EU-om i NATO-om, istovremeno održavajući tijesne veze s Rusijom. 

Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg nedavno je izrazio duboku zabrinutost zbog "kontinuirane separatističke politike" u Bosni i Hercegovini.

Ana Brnabić je izjave generala Kavolija ocijenila "uznemirujućom porukom" i zaprijetila: "To će biti presedan ako proguraju rezoluciju o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a. Otvorit će Pandorinu kutiju. Neka im Bog svima pomogne s onim što će to izazvati."

Sada je na slobodnom Zapadu da poduzme mjere kako bi spasio jedan od najuspješnijih mirovnih projekata od vremena Maršalovog plana. NATO je u septembru 2023. godine na Kosovu impresivno dokazao kako se sukob može ugasiti u roku od nekoliko dana. Zapad bi sada trebao djelovati preventivno, kako bi spasio Bosnu i Hercegovinu - navodi se u tekstu Aleksandera Roterta.

Inače, Aleksander Rotert je politolog, koji od 1991. istražuje političke prilike u bivšoj Jugoslaviji. Radio je, između ostalog, za UN, NATO, OESS, kao i za OHR - Ured visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.