Ne stišavaju se reakcije nakon posjete pomoćnika američkog državnog sekretara Džejmsa Obrajana (James O'Brien) BiH i neuobičajeno direktnih poruka koje je uputio domaćim političarima. Profesor Filozofskog fakulteta UNSA Enver Kazaz kaže da je Obrajan definitivno "raščistio političku baru u BiH".
- On je ukazao na glavne krivce za katastrofalno stanje zemlje čijih 47 posto građana, kako je kazao, živi vani, što znači da je BiH demografska pustinja. On nas je zapravo suočio s našom realnošću na čemu mu treba biti zahvalan - kaže Kazaz.
On dodaje da takva realnost BiH traje od "aprilskog paketa" do danas i zakočena država i propalo društvo konačno se moraju suočiti sa sobom.
- Kompromis je jedini mogući izlaz iz ove situacije, ali dogovor iz Bakinaca, kojeg je kritizirao Obrajan a prije toga i američki ambasador Marfi, očigledno je neispunjiv zbog zahtjeva Milorada Dodika da se izbace strane sudije iz Ustavnog suda BiH i zahtjeva Dragana Čovića da se promijeni način izbora članova Predsjedništva BiH. Međutim, ispunjivo je ono što treba EU, a to je nekoliko zakona potrebnih za otvaranje pregovora BiH o članstvu u EU - dodaje Kazaz.
Dodikov iracionalizam vidi kao razlog zbog kojeg zakon o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti nije dobio podršku u Domu naroda PSBiH, pa se pita kako će proći ostali ako nije ovaj, prethodno usaglašen i iako je nasušno potreban državi da je dekriminalizira po vertikali.
- Ipak, ubijeđen sam da trojka mora nastaviti politiku kompromisa kako bismo dobili pristupne pregovore. Vremena je malo i zaista mi je teško prognozirati da li će se uspjeti postići bilo što. Nakon dogovora u Bakincima, dok nisam dobio sve tačke dogovora, bio sam relativni optimist i vjerovao u mogućnost ubrzanog rada Parlamenta. Danas u to ne vjerujem, ali mislim da se iza brda nešto valja u svjetskoj diplomatskoj mašini i da bi BiH u martu mogla dobiti poklon, kao što su ga dobije Ukrajina i Moldavija i da bi se moglo dogoditi da upravo SAD od EU traže otvaranje pregovora. Ovo su, naravno, samo nagađanja, u diplomatiji je sve uvijek zavijeno u više oblandi, ali zašto ne bismo imali pravo na nadu nekih mjesec dana - ističe profesor Enver Kazaz.