Polaganjem vijenaca i minutom šutnje danas je u Mostaru obilježena 30. godišnjica pogibije trojice novinara italijanske televizijske kuće RAI.
Dario Danđelo (D'Angelo), Marko Luketa (Marco Luchetta) i Alesandro Ota (Allessandro Ota), 28. januara 1994. godine, stradali su od granate ispaljene s položaja HVO-a, u Fejićevoj ulici, u dvorištu zgrade na broju 82b, dok su snimali reportažu o djeci žrtvama rata.
Usmrćeni su na licu mjesta i to u trenutku kada se trebao poštovati dogovor o prekidu vatre. Svojim tijelima ova trojica hrabrih novinara su tada od sigurne smrti spasili dječaka Zlatka Omanovića. Njihova prevoditeljica, Mostarka, Vesna Efendić, bila je ranjena.
Današnjem obilježevanju godišnjice i komemoraciji na mjestu njihove pogibije prisustvovali su i članovi njihovih porodica i brojni prijatelji iz Italije, ali i brojni građani Mostara te predstavnici Ambasade Italije u BiH i gradskih vlasti.
Realnost se urušava
Prvi put prisutnima se obratio sin novinara Marka Lukete, Andrea. U svom emotivnom govoru, Andrea je kazao da su godišnjicu smrti svoga oca mogli obilježiti i u Italiji, ali su odlučili doći u Mostar „zbog vrijednosti koje sjećanje na njegovog oca i njegove kolege donosi ovom društvu“. Kazao je i da je prvi put u dvorište gdje je stradao njegov otac došao 2007.godine. Bio je u pratnji Zlatka, koji je tada ostao živ. Izgledalo je, rekao je, kako se okolne zgrade zatvaraju nad njim i kako se cijela realnost urušava...
-Nisam javno govorio o tome, jer ne volim kada se o intimnim stvarima površno razgovara, ali iznosim ih, jer osjećam da sam među braćom koje su patile i koje su propatile ono što smo i mi, a često i gore i kada hodam po Mostaru imam čudno osjećanje familijarnosti-kazao je Luketa.
Kazao je i da patnja nije nešto što nas sve čini istim i ne briše odgovornost.
- Znamo s koje je strane Bulevara došla granata, ne znamo je li bila direktno upućena na njih ili je to bio pokušaj da se još neko ubije, ali to ne pravi nikakvu razliku. Onaj ko je pucao je kriminalac i ko mu je dao ideološko opravdanje da to uradi nema pravo da bude ovdje.Cijenimo današnje prisustvo vlasti i u ime moje porodice im upućujem poziv: Preuzmite odgovornost vašeg prisustva, da poslije ovih vijenaca i govora radite da oslobodite Mostar od ove kape koja ga još pokriva. Suprotstavite se onome kome je potrebna mržnja da bi širio svoju moć u bilo kojoj zajednici, ako ne želite da povrijedite sjećanje na osobe kojih se danas sjećamo-kazao je Luketa.
Marko di Ruca (Marco Di Ruzza), ambasador Italije u BiH kazao je da je ovo dirljiv trenutak, jer se od tog tragičnog događaja navršilo 30 godina.
Poruka pomirenja
- Još jednom smo, zajedno s gradonačelnikom Kordićem, rekli da je ovo događaj za koji ne želimo da bude samo sjećanje na poginule novinare, već želimo poslati poruku pomirenja. Kao Danđelo, Luketa i Ota, mnogi drugi Italijani su izgubili žviot u BiH i to je još jedan dokaz o tome koliko su Italijani bili blizu i još su narodima u BiH. I, imam običaj reći da su Italijani ovdje ostavili srce, a mnogi i više od toga - rekao je on.
Izrazio je nadu da je sjećanje na trojicu novinara dodatna stimulacija boljeg, demokratičnog i multikulturalnog društva koje će biti daleko od etničkih mržnji koje su, kako je naveo, prolile toliko krvi u ovoj zemlji.
- Nadam se da će to biti društvo koje će s povjerenjem gledati u evropsku budućnost. Italija iskreno vejruje u put BiH prema Evropskoj uniji, ali i cijelog Zapadnog Balkana. Evropska unija mora postati naš zajednički dom - poručio je di Ruca.
Gradonačelnik Mostara Mario Kordić naveo je kako misli da su građani Mostara izvukli pouku iz nesretnih i bespotrebnih ratova, ali da nije svijet.
- I danas ginu djeca i danas su ovo ponovo iste teme, kao da ne učimo iz ranijih lekcija. Ono što je danas posebno emotivno je da su došle i porodice trojice novinara da zajedno s nama budu na komemoraciji. S njima smo razgovarati u Vijećnici i jako sam zahvalan da su, kroz rad Fondacije koju su osnovali, nastavili osvještavati kako u ratu stradaju nevina djeca. Kroz rad te Fondacije prošlo je više od 800 djece – naveo je Kordić.
