Na suđenju za zločine na području Konjica, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričao je kako su ispaljeni rafali u ranjenog Srđana Koprivicu za vrijeme akcije u Bradini u maju 1992. godine. 

Zaštićeni svjedok “A” kazao je da je bio u rezervnom sastavu policije i da su 25. maja u Bradinu ušli Teritorijalna odbrana (TO) i Hrvatsko vijeće odbrane (HVO), a potom i pripadnici njegove jedinice. Ispričao je da su u šumarskoj kući zatekli više žena i ranjenog Srđana Koprivicu.

"Kundakom ga udara u leđa"

Svjedok je rekao da je o ranjenom obavijestio komandira policije Šefika Nikšića, koji je pozvao vojnika Murata, za kojeg će kasnije saznati da se zove Miralem Macić.

- Murat ulazi i izvodi Srđana. Kundakom ga udara u leđa i psuje mu… Šefko i Murat idu ispred mene. Pričali su, nisam čuo šta - kazao je svjedok “A”.

Prema riječima svjedoka, u jednom trenutku Murat je s Koprivicom skrenuo, a Nikšić produžio dalje. Naveo je da je Murat ispalio dva kratka rafala u Koprivicu.

- Nisam mogao vjerovati da će ga ubiti. Onda mi je bilo čudno što se Šefko ne okreće - rekao je svjedok.

Dodao je da su poslije u selu Srbi uvođeni u kamione i svaki je bio udaran. To je, kako je kazao, posmatrao Nikšić.

Svjedok je govorio i o događajima iz jula 1992. kada je bio na punktu u Bradini i kada su se nakon ubistava vojnih policajaca u Repovcima pojavili bezbjednjak Enes Jahić i Jasmin Sultanić. Kazao je da su se raspitivali za Lenku Kuljanin jer su mislili da je njen muž odgovoran za ta ubistva.

Doveo je u mjesni ured

Naveo je da je Jahić kazao da Kuljanin treba privesti, te je on otišao sa Miralemom Rizićem i doveo je u mjesni ured. Ispričao je da se čula lomljava stakla i da je ona izašla nakon pola sata, držeći ruke na licu i plačući.

Na pitanja Nikšićeve Odbrane, svjedok je rekao da je moguće da je optuženi bio zamjenik komandira policije. Braniteljici Senki Nožici je rekao da je Nikšić morao čuti kada su ispaljeni rafali u Koprivicu, nakon čega je ona predočila njegov iskaz iz istrage u kojem je rekao da je “, mogao čuti“, te da se "stvorio utisak da je znao“.

Odbrana Jahića tokom unakrsnog ispitivanja navela je da optuženi nije bio bezbjednjak i osporavala je da su se svjedok i on u to vrijeme poznavali. Svjedok “A” je rekao da poznaje Jahića, koji je iz Klisa, ali nije mogao tačno precizirati kad su se upoznali.

Branioca Kerima Čelika je interesovalo kako mu je Jahić mogao narediti da privede Lenku Kuljanin kada je bio samo pripadnk TO-a.

- On se raspitivao. Naređivao je da se treba privesti. Ja sam se javio dobrovoljno - rekao je svjedok.

Pojasnio je da je Kuljanin ušla na sprat mjesnog ureda i da su tu bili Jahić i Sultanić.

- Oni su je tražili, oni su izašli za njom - kazao je svjedok, dodajući da Kuljanin nije ništa pitao kad je izašla jer ga je bilo sramota, pošto je ona mislila da je sigurna s njim.

Ko je sve optužen

Svjedok je negirao tvrdnje optuženog Jahića da je u kafane dovodio žene srpske nacionalnosti i otuđio jedno vozilo od Kuljanina.

Za zločine počinjene u Konjicu optuženi su Esad Ramić, Omer Borić, Šefik Nikšić, Adnan Alikadić, Mitko Pirkić, Redžo Balić, Hamed Lukomirak, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović, Enes Jahić i Željko Šimunović.

Na teret im je stavljeno da su u periodu od maja 1992. do maja 1993., u okviru širokog i sistematičnog napada na srpsko civilno stanovništvo na području Konjica, počinili progon – ubistvima, silovanjem, zatvaranjem, mučenjima i drugim nečovječnim djelima.

Svjedok Miralem Rizić ispričao je kako je sa svjedokom “A” doveo Lenku Kuljanin u mjesni ured u Bradini, nakon što su došli neki vojnici poslije ubistava u Repovcima.

- Naredba je bila da dovedemo Mićinu ženu, Lenku Kuljanin - rekao je Rizić, dodajući da nije primijetio ništa na njoj kada su je poslije vraćali kući.

Suđenje se nastavlja 28. februara.