Prošle su dvije godine od obećanja magistru prava Alenu Hedi da će dobiti posao u Gradskoj upravi Goražda, ali očigledno je da su ona služila samo za sticanje političkih poena. Mladić sa cerebralnom paralizom, čija životna borba izaziva divljenje, danas je saopćio da nije i neće biti zaposlen u Gradskoj upravi i da do daljnjeg ostaje jedina osoba sa stoprocentnim invaliditetom i titulom magistra na evidenciji Službe za zapošljavanje.

- Tako je odlučio odbor za žalbe koji je, na osnovu žalbe jednog od kandidata, fizički sposobnog, zaposlenog, čiji je uži član porodice već zaposlen i prima platu sa budžeta, ne uzimajući u obzir Član 15. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom FBiH, a koji predviđa prvenstvo u zapošljavanju osobama sa invaliditetom, poništio rješenje kojim sam bio izabran na radno mjesto stručnog saradnika za pravne poslove iz oblasti komunalnih djelatnosti – navodi Hedo.

Dodaje da je u dijelu konkursa gdje je “olovkom i papirom dokazivao svoje znanje i sposobnost rezultat bio 100 posto i bez greške”.

- A tamo gdje je jedan od članova komisije više gledao u moja kolica, a manje slušao moje odgovore, namjerno ili ne, bodovan sam sa manjim brojem bodova, što me degradira na listi uspješnih kandidata. Taman i da nikad u Goraždu ne dođem do posla budite svjesni da se ne bojim sjesti pred bilo kojeg eksperta, da se ne bojim raditi bilo kakve testove i da ću vam uvijek olovkom dokazati svoje znanje i sposobnost. Na vama je da li su vam takvi potrebni u sistemu – ističe Hedo.

Dio uposlenih u Gradskoj upravi protivio se njegovom prijemu, navodi Hedo, jer smatraju da bi to narušilo ugled institucije.

- E pa dragi moji, ja se svog invaliditeta ne stidim i sa ponosom živim sa tim, a vi se stidite takvih stavova taman da radite u Bijeloj kući u Vašingtonu. I na kraju, život ide dalje. Ja nastavljam sa borbom na putu konstantnih edukacija i potrage za radnim mjestom u kojoj ću tu ili negdje drugo na kraju sigurno uspjeti. Nije ovo moj lični poraz, nije poraz moje porodice, jer nafaku daje Bog, a ja nafake imam taman koliko mi treba. Moj radni angažman se ne svodi na materijalizam jer bi vjerovatno najmanji dio plate ostavljao za sebe, a veći dio ulagao u mlade osobe sa invaliditetom koje se školuju. Moj radni angažman se svodi na sentimentalnu vrijednost, da moja majka koja se danas bori sa tumorom i drugim bolestima shvati da nije njen trud nošenja u školu uzalud, da moj otac koji me i sa ranjenom rukom nosi na treći ili peti sprat shvati da nije pogriješio što nas je zadržao u ovom Gradu / Kantonu i da mi je tu mjesto sa vama, a ne iza vas ni (društveno) ispod vas – poručuje Alen Hedo.

Alen Hedo je, uprkos činjenici da se kreće u invalidskim kolicima i brojnim drugim, različitim preprekama, do učionice nošen na rukama roditelja, s odličnim uspjehom završio osnovnu i srednju školu. Pravni fakultet također, magistrirao je, na iznenađenje mnogih položio i vozački ispit. Uprkos stalnim “tapšanjima po ramenu”, deklarativnoj podršci za prava osoba sa invaliditetom, ali i kvalifikacijama koje posjeduje, Hedo je do danas, izuzev stažiranja u MUP-u i privremenog angažmana u obrazovanju, bez stalnog zaposlenja.