Predsjednik entiteta RS Milorad Dodik se još jednom pokazao kao majstor pucnjeva u prazno.
Mjesec farse, nepoštivanja Ustava i vrijeđanja, kako međunarodne zajednice, tako i koalicionih partnera, je iza nas. Koliko god da svi oni koji vole Bosnu i Hercegovinu ne mogu nijemo posmatrati kada neko krši Ustav i da ne postavljaju pitanja gdje je njegova granica, čini se da on ipak, uz ples po ivici, ipak ima dovoljno razuma da ne ide do kraja.
Naravno, da je ovo normalna država on bi bio davno procesuiran zbog ovih poteza, ali on je baš svjestan toga i kakva je ovo država i dokle može ići. Svaki potez je proračunat i iza svakog poteza postoji viši cilj, koji nije nužno povezan sa samim potezom kojeg radi. Ukoliko odustane od neustavnih poteza, zauzvrat će dobiti nešto drugo. Tako je kriminalizacija klevete prošla ovaj put poprilično neprimjetno, a opozicija u RS je morala voditi računa da ne pretjera u kritikama, kako Dodik im ne bi rekao "isti ste kao oni u Sarajevu".
Priznavanje Ustavnog suda BiH
Podsjećamo, Narodna skupština RS je odlučila da se ne sprovode odluke visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt) u tom entitetu, ali i da se neće poštovati odluke Ustavnog suda BiH do izmjene pravilnika prema kojem je će se opet vratiti u prvi plan entitetsko glasanje u ovoj instituciji.
No, mjesec nakon toga, na sastanku s koalicionim partnerima na državnom nivou, Milorad Dodik kaže, u moru optimističnih poruka, da će raditi na popunjavanju Ustavnog suda BiH, kojem trenutno nedostaje jedan sudija iz entiteta RS, a drugi odlazi u penziju za nekoliko mjeseci. Pitanje koje se postavlja je to da ukoliko ne priznaje ovakav Ustavni sud BiH, zašto bi ga popunjavao onda?
Naravno, ispostavilo se da je ovo bila samo još jedna u nizu farsi i još jednom u nizu da se ne poštuju (neustavne) odluke Narodne skupštine RS. Isti slučaj se desio i u periodu koronavirusa, kada Parlamentarna skupština BiH nije funkcionisala pola godine, a onda su se zastupnici iz RS naprasno vratili, iako se ništa suštinski nije promijenilo.
Ohrabrujuće ponašanje
Ipak, u svemu tome ohrabruje ponašanje stranaka trojke. Uprkos svemu, oni su odlučili da razgovaraju sa Dodikom oko onih stvari oko kojih postoji ili se može naći dogovor, a na drugoj strani nisu popuštali u njegovim secesionističkim zamislima.
Tako se još jednom pokazala pogubnost ranijih politika DF-a i SDA, koji su „jedva čekali“ ovakve situacije da uđu u ratove saopćenjima, bez želje za bilo kakvom normalizacijom situacije. Tako su oni budili najgore strahove kod ljudi, pričalo se čak i o ratu, iako se znalo da takav scenario nije uopšte moguć. I tako se ovaj put dobila blokada koja je trajala jedan mjesec, dok je ranije bilo normalno da to traje i po pola godine.
Umjesto odbrane države besmislenim saopćenjima, ovaj put bi država mogla dobiti potpun Ustavni sud i set evropskih zakona, koji su na čekanju već mjesecima. Šta je od te dvije opcije bolje, odgovor se sam nameće.
