U ovom danu žalosti, ožalošćenim porodicama šehida i bošnjačkoj braći i sestrama upućujem iskreno saučešće. Da se ne ponove slična zvjerstva kao genocid u Srebrenici i nećemo dozvoliti da se zaboravi Srebrenica, jer se zaboravljeni genocid ponavlja, rekao je predsjednik Turske Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan) obraćajući se videoporukom prisutnim u Potočarima na obilježavanju 28. godišnjice genocida, a uoči klanjanja kolektivne dženaze za 30 žrtava.
Dodao je tada da svaka šehidska dženaza govori da se sjećamo i lijemo suze.
- Danas ćemo ispratiti još 30 šehida. Neka im duše budu sretne i da Allah svim šehidima podari dženet. Bošnjačkim sestrama i braći čija je bol je još jača svakog 11. jula želim sabur. Uprkos presudama međunarodnih sudova, još ima onih u BiH koji negiraju genocid. Osuđujem ove ljude bez savjesti, a nažalost mogu se naći i oni koji ih podržavaju – rekao je Erdoan, koji je za vrijeme dok je obnašao premijersku funkciju i posjetio Memorijalni centar Potočari, ali i ranije se često oglašavao o tome kada se obilježava godišnjica.
Nije iznenađenje
Ono što je uslijedilo dan poslije u turskom parlamentu mnoge je iznenadilo, a ne bi trebalo. Naime, vladajuća Stranka pravde i razvoja turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana (AKP) i njen koalicioni partner Stranka nacionalističkog pokreta (MHP) odbacili su prijedlog glavne opozicione Republikanske narodne stranke (CHP) da se zločin u Srebrenici iz 1995. prizna kao genocid.
Iako neki kao razlog navode očuvanje odnosa sa Srbijom, razlozi su, zapravo, mnogo dublji. Turska, iako je potpisnica Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, od samog usvajanja te Konvencije sistemski relativizira te zločine.
Razlog za to je tzv. "Armensko pitanje", odnosno zločini koje mnoge zemlje smatraju genocidom, a koje su Mladoturci počinili u Prvom svjetskom ratu. Ono što je paradoks je to da je ovaj put CHP, opoziciona stranka čiji je osnivač Kemal Ataturk, koji je baštinio ideje Mladoturaka, predložio ovakav zakon, a Erdoanova stranka koja se smatra opozitnim takvim idejama ih prihvata.
Suštinska razlika između CHP-a i Erdoanovog AKP-a u ideološkom smislu je da CHP je zasnovan na ideji sekularnog nacionalizma, dok je AKP više fokusiran na islamizam. Ipak, Erdoanu nije bio problem prihvatiti CHP-ove ideje, pa su bez problema odbili ovakav zakon.
Pandorina kutija
Ukoliko se prizna genocid u Srebrenici, sasvim je jasno da će se sa Zapada povećati pritisak i da Turska prizna genocid na Armenima, što onda otvara jednu pandorinu kutiju. Sljedeće pitanje koje se može problematizirati je razmjena stanovništva između Grčke i Turske iz 1923. godine, kada su milioni ljudi prisilno postali izbjeglice, a sve s ciljem stvaranja etnički čistih država. Kada bi se i to završilo, na red bi došli Kurdi...
Princip je isti kao i s pet članica EU koje nisu priznale Kosovo, jer i same imaju unutrašnje probleme.
Iako je Erdoan mogao imati snažan argument da to što se radilo su ideje onih čiju ideju baštine njegovi politički oponenti, on je, ipak, izabrao put oportunizma, jer bez obzira na sve Kemal Ataturk se i dalje smatra ocem nacije.
Erdoan je već 20 godina glavno i jedino lice politike Turske i s obzirom na njegove godine karijera mu se bliži kraju. Jasno je da neko u takvim okolnostima neće revidirati svoj stav o tom pitanju, ali će i dalje uputiti neku rečenicu primamljivu za bošnjačko uho u kojoj će govoriti o genocidu, prije svega i zbog bliskosti s predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem.
No, dok god Turska sistemski negira ovaj genocid, oni koji su dio tog sistema nemaju šta da rade u Potočarima i čim prije trebaju biti proglašeni nepoželjnim.
