Stotine Višegrađana oprostilo se danas od osam žrtava ratnih zločina počinjenih u ovom gradu 1992. godine, čiji su posmrtni ostaci pronađeni u grobnicama na području ove općine, ali i Srebrenice i Žepe. Pred dženazu na mezarju Stražište nebo se otvorilo.

Fuad Šabanija sa ocem Selimom jedini je iz porodice Šabanija koji je došao da u mezar položi posmrtne ostatke najmlađe žrtve koja je danas ukopana. Munevera Šabanija ubijena je u 22. godini.

Ubijena komplet porodica

- Ta je porodica komplet satrvena. Mater, brat, sestra. Ubijeni 1992. godine u stanu kod autobuske stanice u Višegradu. Siročad su bili od malih nogu jer im je babo umro u 27. godini. Majka joj se zaposlila na autobuskoj stanici kao čistačica, da tu djecu odgoji. Kome su oni bili krivi? Zlikovcima! Kosti njene majke nisu nađene, skelet od Munevere je nađen, ali pola glave fali. 15. decembra sam bio pozvan u Goražde da prepoznam njene posmrtne ostatke, otišao sam, poslije toga sam doživio stres i infarkt. U januaru sam srce operisao, to me uzdrmalo – priča nam Fuad.

"Meni je srce puklo za Muneverom"

Teško mu je što svjedoci zločina danas sve teže ili nikako da neće da govore o onome što su preživjeli i plaši se da se zlo opet ne ponovi.

- Meni je srce puklo za Muneverom. Imam dva bajpasa, stent ugrađen. Njene kosti prepoznao sam po papama što joj je majka plela i po šalu. I sad imam njene slike, pokazat ću vam. Ovdje na Stražištu je nađen dio njenih kostiju, a dio dolje niz Drinu u Đurevića polju. To je premještano – dodaje Fuad Šabanija.