Adis Ahmetović mladi je njemački političar bh. korijena. Član je Socijaldemokratske partije Njemačke i poslanik Bundestaga. Rođen je 1993. godine u Hanoferu, u Njemačkoj. Njegovi roditelji su iz Bosne i Hercegovine, odakle su tokom rata izbjegli u Njemačku, 1992. godine.
Njegov otac, Fuad, koji je ranije radio kao administrativni pravnik u Kotor Varoši, postao je građevinski radnik u Njemačkoj, a kasnije radnik u skladištu, dok je majka Edina radila kao čistačica.
Sa 22 godine Adis je postao njemački državljanin.
Od iftara do iftara
Razgovor s Adisom Ahmetovićem vodili smo u Frankfurtu prvog dana Ramazanskog bajrama.
- Bajrami su oduvijek bili lijepa, fina familijarna fešta, ali i prijateljska. Nakon ramazana, posta i zajedničkih iftara, dolaze tri dana puna ljubavi, poštovanja, susreta s komšijama, bez obzira da li su muslimani ili ne. Tokom ramazana uvijek sam imao neke pozive iz Berlina, Frankfurta, Hanofera… Išao sam od iftara do iftara, gdje je bilo različitih nacija.
Ono što me posebno raduje jeste da islam ima svoju budućnost, da živi svoju tradiciju u Njemačkoj. Raduje me što muslimani iz BiH veoma snažno drže do svoje tradicije, da ono nešto što su sa sobom ponijeli iz BiH jako dobro upražnjavaju i u Njemačkoj. Od silnih putovanja se nisam umorio, jer svi ti iftari davali su mi dodatnu pozitivnu energiju da nastavim dalje.
Mada ste stalno bili pozivani na iftare, ipak se niste udebljali?
- Da, da tako je. Ima jedan „zakon“ u Bundestagu da se svake godine udebljamo dva kilograma. Ja sam se nakon prve godine udebljao samo jedan kilogram, uspio sam, znači, da ne dobacim do dva kilograma. Ali, čuvam se, moram da ostanem fit, putujem po cijelom svijetu. Jednostavno, želim da ostanem sportski tip.
Smatrate li sebe političkom zvijezdom? Gdje god da se pojavite imate fanove, ljudi Vas jednostavno vole.
- Ja sam Adis Ahmetović koji se rodio u Hanoferu, imam 29 godina, familija mi je porijeklom iz BiH. Kotor Varoš su morali napustiti zbog ratnih strahota. Baš ovih dana sam imao sastanak s Odborom vanjske politike Hrvatske i u razgovoru sam im rekao da sam zahvalan što su moji roditelji sa starijim bratom Edinom uspjeli preko Zagreba da stignu do Njemačke, a da sam se ja rodio u Njemačkoj. Eto, to je moja biografija.
Moja politička karijera može sutra da bude gotova. Narod i ljudi s ulica, građani odlučuju da li ću i dalje biti političar ili ne. Zato uvijek kažem da svako, pa i ja, mora i treba da ostane prizeman. Bez obzira ko sam i šta sam sada, ali jedno uvijek ostajem - Adis Ahmetović iz Hanofera, porijeklom iz BiH.
Siguran posao
Ako se Vaša politička karijera ne bude razvijala kao što je to sada, šta ćete raditi u životu?
- Znate šta je fino u svemu tome, da sam se ja odlučio otići u profesionalnu politiku tek nakon završenog fakulteta, imati posao koji je siguran. Ako jednog dana izađem iz politike, vraćam se svom poslu. Završio sam germanistiku, profesor sam njemačkog jezika. Znači, ja sam Bosanac, profesor koji uči Nijemce i sve ostale narode i narodnosti u Njemačkoj njemačkom jeziku. Do sada je bilo da Nijemci Bosance uče njemačkom jeziku, a u mom slučaju je obrnuta situacija, ja učim Nijemce. Profesor sam političkih nauka i ekonomije i uvijek se mogu vratiti svom veoma dobrom državnom poslu.
Kakvi ste u Bundestagu, kako Vi sami sebe vidite u svemu tome?
- Ono što je veoma bitno u mojoj političkoj karijeri jeste da je mene izabrao narod i samo narod. Ja sam nezavisan u Bundestagu, veoma sam disciplinovan, poštujem sve, ali kada je tema zapadni Balkan, onda otvaram usta, ne dam na svoj zapadni Balkan. Ne dam na Bosnu i Hercegovinu, imam svoju viziju. Borim se svaki dan, zbog toga što sam Nijemac, Evropljanin i što sam porijeklom iz BiH.
Kako biste opisali sami sebe?
- To je pomalo nezgodno pitanje, ali pokušat ću da odgovorim. Veoma sam ambiciozan, oduvijek sam bio štreber, ali pozitivan štreber. Jer, moji roditelji su došli kao izbjeglice u Njemačku, ja sam morao da budem štreber, da mnogo učim. Moj otac Fuad Ahmetović mi je često govorio: “Uzmi knjigu u šake, listaj i samo listaj. Ali, ne da samo čitaš, već i da naučiš“. Za sebe mogu, također, kazati da sam ljubazan i komunikativan. Ako bilo kad dođeš u Bundestag da me posjetiš, i sam ćeš se uvjeriti da sam dobar i s ministrom, ali i s kućepaziteljem i s kafe-kuharicom.
Koji je bio Vaš prvi posao u Njemačkoj?
- Moj prvi posao je bio sa 16 godina, radio sam svaku večer po 90 minuta u jednoj banci kao čistač. Uzeo sam metlu u ruke i zarađivao svoj novac, a da moji roditelji ne bi morali mnogo da rade. I znate šta se danas dešava, valjda je to tako sve sudbinski povezano, ja danas sjedim u odboru koji kontroliše tu banku u kojoj sam čistio prije 15 godina. Znači, taj sto koji sam čistio prije 15 godina je danas moj radni sto.
Imate li vremena za privatni život i, ako ga imate, kako ga koristite?
- Naravno da imam, a i tu sam vrlo disciplinovan. Ono što je bitno, imam veoma fino društvo i familiju, koji nisu direktno iz politike. A za mene je vrlo bitno da u životu imam i nešto drugo, a ne samo politiku. Veoma dobro pazim da me politika ne „pojede“. U Bundestagu imam sve, od vozača pa da dalje ne nabrajam, ali jedno, ni ja, niti bilo ko drugi, ne smije da zaboravi - šta smo ili ko smo bili prije bavljenja politikom. Moje društvo to veoma dobro zna, znaju da ću kasniti na rođendan ili na neka druga slavlja, ali mi opraštaju. Volim prirodu, da šetam, volim vodu, plivanje... Tim stvarima čistim svoj mozak, volim i sport, a mnogo volim i da čitam. Završio sam čitanje nove knjige od našeg fenomenalnog književnika Dževada Karahasana, pročitao sam je za dva dana. Ovom prilikom ga mnogo pozdravljam i on je jedan od naših veoma vrijednih, vrsnih književnika.
Najbolji otac
Da li Vas otac i dalje savjetuje ili kritikuje?
- Da, da. On je za mene najbolji otac na svijetu. Ono što, prije svega, cijenim kod njega jeste njegova iskrenost. Ja ne trebam ljude oko sebe koji me tapšu po ramenu i govore mi kako sam najbolji, jer tu ima i iskrenosti i neiskrenosti. Mene otac često nazove i kaže mi šta mi dobro ide, a šta mi ne ide dobro. Svakodnevno smo u kontaktu i mnogo se ponosi mojim uspjehom. I on je svojevremeno bio politički aktivan u Banjoj Luci i Kotor Varoši i zaista sam mnogo naučio od njega. Mama mi je emotivac, a otac racionalni tip.
Mnogi Vas smatraju ponosom BiH u Njemačkoj i Evropi?
- Ne gledam na sebe tako, svi smo mi na neki način ponos BiH. Šta god mogu da kao njemački političar učinim za BiH, učinit ću. Sjećam se, kada sam bio na duldungu (privremena viza), čak osamnaest puta su mi samo duldung davali, ali eto, uspio sam, odnosno uspjeli smo. Sjećam se, kada smo dobili odbijenicu, imao sam pet godina i morali smo napustiti Njemačku, mama je plakala, kao i otac, nismo se imali gdje vratiti. A sada mnogi ljudi dolaze kod mene i traže pomoć, imaju istu sudbinu kao moja familija. Pokušavam da im pomognem. Sretan sam, presretan kada nekoj familiji mogu da pomognem.
Dvojno državljanstvo
Kakva je situacija o pitanju priznavanja dvojnog državljanstva?
- Ubacio sam taj zakon u avgustu ove godine. Zakon o dvojnom državljanstvu će biti prihvaćen u Bundestagu, a od januara 2024. moći će se primijeniti.
Dakle, ne samo ako imaš sada pasoš BiH i možeš da uzmeš i njemački, već i oni koji su se davno ispisali iz bh. državljanstva moći će da ga vrate i da imaju i oni dvojno državljanstvo. I kod mene je takva situacija. Ali, s tim se mora saglasiti i BiH.
