Definiranje međuentitetske linije kao granice, povlačenje saglasnosti o formiranju Oružanih snaga i Uprave za indirektno oporezivanje BiH, poziv sudiji Ustavnog suda BiH da podnese ostavku, samo su neke od tačaka o kojima će na sutrašnjoj posebnoj sjednici raspravljati poslanici u NSRS. 

Proizvodnja kriza

Profesor na Odsjeku za međunarodne odnose i evropske studije Internacionalnog univerziteta Burch Adis Maksić kaže za “Avaz” da na ovaj način predsjednik RS Milorad Dodik nastavlja da radi ono što najbolje zna – da proizvodi krizu.

- Nove globalne političke konstelacije otvorile su prostor za trenutnu eskalaciju prijetnji secesijom kakvu nismo vidjeli do sada. Nije nikakva tajna da se u sukobu između Rusije i Zapada većina srpske javnosti nedvojbeno solidariše sa režimom Vladimira Putina. Politika Milorada Dodika puno bliže oslikava taj dominantan sentiment među Srbima nego Vučićevo balansiranje između Zapada i Rusije. Time Dodik sebe oblikuje kao nacionalnog prvaka koji je spreman da kaže i radi ono što drugi ne smiju, krojeći tako centar srpske političke moći koji prijeti da nadmaši i sami Beograd, te razvije neovisnu komunikaciju sa Moskvom – kaže Maksić.

Prijetnje secesijom

Profesor Maksić dodaje da posljednjim potezima usmjerenim ka razgradnji bh. pravnog poretka, pokazivanjem da je sposoban proizvesti ne samo političku nego i sigurnosnu krizu, Dodik vrši i pritisak na strane aktere kada je u pitanju državna imovina, ali i druge otvorene teme.

- Iako su prijetnje secesijom ozbiljnije nego bilo kada prije i trebaju se shvatiti ozbiljno, mislim da Dodik ne namjerava ići do kraja. Prvenstveno jer je mnogo puta do sada pokazao da je pragmatičan političar koji proizvodi i obustavlja periodične krize zbog političkog pozicioniranja. Također, ni geopolitički kontekst ne ide na ruku takvoj avanturi. Kako bi izgledala nezavisna Republika Srpska u slučaju potpune izolacije u regionu okruženom članicama NATO saveza? Odakle bi dobila bilo kakvu konkretnu podršku? Siguran sam da su Dodik i drugi vrlo svjesni razlike između položaja RS i, recimo, samoproglašene Južne Osetije koja graniči sa Rusijom i od nje dobija svu neophodnu podršku. Ipak, svi vrlo dobro znamo da ovo ne bi bio prvi put da političari u našoj regiji odvedu čitave narode u avanturu, pogotovo stavljajući se u službu nekog većeg centra moći, a ne interesa tih naroda. Stavimo li trenutnu krizu u kontekst ruskog utjecaja, dobićemo razlog zašto je ishod ove faze Dodikovog separatizma ipak neizvjestan – ističe profesor Adis Maksić.