Bajramski običaji bosanskohercegovačkih, kao i svih muslimana svijeta, temelje se na islamskoj tradiciji i sunnetu Poslanika Muhammeda, a.s., koji je za vrijeme Bajrama dozvolio pjesmu i zabavu, ali da se vodi računa da to bude u granicama šerijata.

U Bosni i Hercegovini Bajramu su se oduvijek, kao i danas, radovali svi, ne samo muslimani, jer su to dani radosti, veselja i sreće, pa se bajramski praznici provode s porodicom, rodbinom, prijateljima i komšijama. Bajram-namaz u našoj zemlji klanjaju muškarci u džamiji, a nekad se klanjao na musali, mjestu predviđenom za obavljanje namaza na otvorenom.

Već u 15. vijeku, za vrijeme vladavine osmanskog sultana Mehmeda II Fatiha doček Bajrama imao je status službene ceremonije. Pucnjevima iz topa u rano bajramsko jutro, dok su vjernici išli u džamiju na sabah-namaz, nakon kojeg je slijedilo učenje iz Kur`ana te bajram-namaz, najavljivan je dolazak Bajrama. U džamijama, dućanima, koji su za Bajram bili otvoreni samo za podjelu hedija, te na ulici, dijeljeni su kolači poput paklama, gurabija, halve ili neko voće. 

Čistoća je pola vjere

Prije odlaska u džamiju na bajram-namaz običaj je okupati se, namirisati i obući najljepše i najsvečanije odijelo. Čiste kuće i sokaci, nova odjeća, mirisna bajramska jela simboli su Bajrama u Bosni i Hercegovini, jer je osnovni islamski princip da je čistoća pola vjere.

Svi članovi bošnjačkih porodica rano ustaju na Bajram, muškarci se pripremaju za odlazak u džamiju, a žene im pomažu da se što ljepše i svečanije odjenu za bajram-namaz, potom postavljaju bajramske sofre s delicijama kojima će dočekati muževe, očeve, braću i sinove.

Slijedeći Poslanikovu, a.s., tradiciju prije odlaska na ramazanski bajram-namaz treba nešto pojesti, a na Hadžijski bajram se ne jede dok se ne vrati s bajram-namaza. Također prema Poslanikovoj, a.s., tradiciji na bajram-namaz se odlazi jednim, a vraća drugim putem, da bi što više meleka koji stoje pokraj puta tražilo oprosta za klanjače.

Obilazak mezara

U gotovo svim krajevima Bosne i Hercegovine prvog dana Bajrama obilaze se mezari, jedino se u okolici Jajca i u Bosanskoj krajini obilaze i uređuju mezari uoči Bajrama. Na mezarima se uče dove kao svojevrstan bajramluk živih umrlim članovima porodice, odnosno vjeruje se da umrli imaju koristi od dova koje za njih uče živi, te tako se bereket obuhvata i naše dobre prethodnike.

Poslanik Muhammed, a.s., podsticao je vjernike da posjećuju mezaristane i razmišljaju o smrti. Allah, dž.š., kaže: „Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim (živim i mrtvim), i svim vjernicima - na Dan kad se bude polagao račun!” (Ibrahim, 41.).

Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je 23. januara 1995. godine donio odluku da se drugi dan Ramazanskog bajrama obilježava kao Dan šehida, kada se posjećuju šehidska mezarja i uče dove za njih.

Bajramska okupljanja

Sreću i radost Bajrama uvijek je najbolje podijeliti s najbližima. Također, bajrami su idealno vrijeme da se određene nesuglasice koje postoje unutar porodice izglade, a oni koji su eventualno ljuti jedni na druge izmire. Porodična okupljanja i zajednički bajramski ručak oduvijek su bili dio bošnjačke tradicije, ali u nekim mjestima običaj je da stanovnici naselja u kojem se nalazi džamija na bajramski ručak pozovu džematlije iz okolnih mjesta koji u njihovoj džamiji klanjaju bajram-namaz. Pozivaju se bliži i dalji rođaci, prijatelji i poznanici, tako da se niko od njih ne vraća svojim kućama gladan.

Prilikom čestitanja Bajrama zaziva se Božiji bereket i blagoslov riječima: „Bajram šerif mubarek olsun.” Poslanik Muhammed, a.s., prilikom čestitanja Bajrama činio je dovu za prisutnog riječima: „Tekabbelellahu minna ve minke”, što znači: “Neka Allah primi naša i tvoja dobra djela!”

Porodica na prvom mjestu

Prvog dana Bajrama djeca posjećuju roditelje i svi članovi uže porodice sakupe se kod roditelja na zajednički bajramski ručak. Bajramska sofra obično sadrži najomiljenija jela svih članova porodice, od čorbi, dolmi, sitnog ćevapa, pečenja, pita svih vrsta do neizostavne baklave. Zavisno od mjesta do mjesta djeca roditelje ljube u ruku ili u lice, a zauzvrat dobijaju slatikiše i novac (bajrambanka).

Nezaobilazan dio bajramskog slavlja su bajramluci, prigodni pokloni za roditelje, rodbinu i djecu. Ženski članovi porodice nekada su darivani katom (komplet - bluza i dimije od istog materijala), ili nekim drugim odjevnim predmetom. Svi bajramski običaji duboko su ukorijenjeni u našoj vjeri islamu koji od vjernika zahtijeva da žive u harmoniji, bratskoj slozi i ljubavi.

Poslanik Muhammed, a.s., u jednom od svojih hadisa, prenosi da je Allah, dž.š., rekao: „Ja sam Milostivi, Ja sam stvorio rodbinske veze i izveo ih iz ovog Mog imena (Milostivi), pa ko ih održava i Ja ću s njim održavati veze, a ko ih prekida i ja ću s Njim prekinuti.” (Tirmizija, sahih)