Korejski poluotok, Tajvan, odnosi Indije i Kine, Turske i Grčke, najnovija eskalacija nasilja na Bliskom Istoku i u Iranu, predstavljaju krizna žarišta koja mogu prerasti u regionalni sukob, ali i proširiti ga i na globalnom nivou. 

Ovo je za "Avaz" izjavio stručnjak za sigurnost, komentirajući zabrinutost pojedinih evropskih zemalja da bi se i same mogle naći na udaru, prvenstveno ruskih raketa raspoređenih u dometu gradova Evrope. 

Globalni sukob 

- Rat u Ukrajini, nakon ruske invazije, sve više se čak i u stručnim krugovima ocjenjuje kao mogućnost nastanka globalnog sukoba. Ipak, pokazatelji na terenu, kao i geostrateške aktivnosti velikih sila, još uvijek ne idu u tom pravcu. Zato cijenim da trenutno nema jasnog osnova koji bi ukazao na izglednu opciju izbijanja trećeg svjetskog rata. Iako rat u Ukrajini, s obzirom na involviranost drugih aktera u podršku jednoj od strana, već ima neke aspekte rata velikih sila – kaže Mušić. 

Podsjeća da smo već, iako se radilo o nenamjernim incidentima, svjedočili padovima raketa ili drugih vrsta projektila na države u okruženju Ukrajine, pa je očekivano da vojne obavještajne službe evropskih država razmatraju sve scenarije, prave procjene, predlažu mjere svojim vladama i izvještavaju NATO. 

Ograničeni udar 

- Prema nekim od tih procjena, u jednom momentu, pod uslovom da se rat u Ukrajini uskoro ne okonča mirnim rješenjem, nije isključena daljnja vojna podrška evropskih saveznika Ukrajini slanjem ofanzivnog naoružanja. Ruska strana to može protumačiti kao izraz neprijateljstva tih država i poduzeti možda čak i vojni odgovor. On bi vjerovatno bio ciljani i ograničeni udar na vojne mete, trenutno bez realne opcije otvorenih i masovnih napada – ističe Mušić. 

Procjenjujući trenutnu situaciju na ratištima u Ukrajini, naš sagovornik tvrdi da teško može doći do velikih uspjeha bilo koje od strana, jer je Ukrajini, za kontranapad i vraćanje izgubljenih teritorija potrebno ofanzivno naoružanje.

Vojna pomoć 

 - Osim tenkova, koji već pristižu, neophodna je i pomoć u zračnim snagama, ali i raketnim sistemima. Ukrajina upravo i želi tu vrstu vojne pomoći, ali neke od evropskih država pokazuju rezerve prema takvom zahtjevu. Mađarska je davno odlučila da vojno ne pomaže Ukrajini, a i neke druge desničarske vlade u Evropi šalju signale da ne žele slati ofanzivno oružje. Takve informacije već dolaze iz Italije, dok se u pojedinim državama EU sve više polarizira politička scena oko tog pitanja. Imamo primjer iz susjedne Hrvatske, gdje se predsjednik države zalaže upravo za uskraćivanje ili limitiranje vojne pomoći Ukrajini, a slično je i u još nekim državama. Zato je za buduće procjene potencijalnog širenja rata u Ukrajini na ostatak Evrope, vrlo važno pratiti u kom smjeru ide i kakvi su rezultati vojnih djelovanja na terenu. Od toga će ovisiti i razvoj daljnje odbrambeno-sigurnosne situacije u Evropi. Ono što ostaje kao zadatak za svjetske lidere, posebno najmoćnijih država, je upravljanje krizom u uslovima rata, a to zahtijeva izuzetnu vještinu – kaže stručnjak za sigurnost Safet Mušić.