Ulice Ravnog, mjesta na jugoistoku BiH koje se prostire duž neumskog i dubrovačkog zaleđa, u ovo zimsko doba obično su puste. Ali, kao i svake godine do sada, Ravno, koje je najprepoznatljivije po pećini Vjetrenica, ali i kao mjesto u kojem je počeo rat u BiH i koje je tokom agresije, praktično, sravnjeno sa zemljom, za Božić oživi.

Svi dolaze

Skoro svi Ravnjani iz 45 raštrkanih sela koja pripadaju općini za Božić se sjate u svoj rodni kraj, gdje provode dane ispunjene blagdanskim duhom.

Kaže nam to i don Ivan Bijakšić, koji je na službu u Ravno stigao prije nešto više od dvije godine. Ovo će mu biti treći Božić koji će provesti s vjernicima u dvije župe u kojima djeluje, a to su Ravno i Trebinje. Obje župe su, veli nam, veoma kulturno-povijesno bogate. Sama župna crkva u Ravnom je, kaže, posvećena 1574. godine, a na području župe ima čak 35 crkvi koje su posvećene velikim svecima.

Upravo u dane kada se slave ti sveci, okuplja se veliki broj vjernika i hodočasnika koji se, iznosi on, utječu i traže zagovor i pomoć. Tri crkve su vrlo stare i datiraju iz 13. stoljeća, dvije su i nacionalni spomenici BiH, a u Ravnom se njeguje pravo bogatstvo kulturnih narodnih običaja.

Iako svaki kraj, mjesto i župa imaju svoje običaje koji se ljubomorno čuvaju i prenose na mlađe generacije, Božić je, priča nam don Bijakšić, nekako radosniji u odnosu na druge krajeve.

- Do današnjih dana su sačuvali običaj koji se zove veselanje, kada se iz svih obitelji muškarci okupe i idu od kuće do kuće kako bi čestitali Božić. To veselanje je podijeljeno u dva dana, a običaj je da se u svaku kuću uđe, čestita Božić, počasti se i zapjeva. Također, ovdje je svojstveno i to da imamo dvije mise ponoćke, u dvije župe, a jedan je župni zbor čiji članovi pjevaju na obje mise - priča nam on.

Uz veselanje, kojem se svi raduju, božićno vrijeme u Ravnom ima svoje čari i kada je riječ o jelima koja se tradicionalno spravljaju.

Posebna jela

Kako nam priča Ravnjanka Stana Burić, u Ravnom se do danas zadržao običaj kuhanja tradicionalnih jela za Božić, a to su pirjan, ćeškek i kupus. Pirjan se, objašnjava nam ona, pravi od tri vrste mesa – govedine, bravetine i piletine.

- To se vrlo dugo kuha, dok se, zapravo, ne dobije kašasto jelo, a kada je riječ o kupusu, koji se priprema od raštike, onda je specifično to da se list raštike za Božić ne smije lomiti, nego se kuha cijela. Kada je riječ o kolačima, zadržalo se ponegdje spravljanje padišpanja, a bez šapa nema Božića - priča nam Burić.

Ljubav prema zavičaju

Iako su tokom rata, navodi župnik, skoro svi objekti uništeni, većina ih je obnovljena, a izgrađeni su i novi. U Ravnom se nije, podvlači, izgubio duh radosti i ljubav prema svom zavičaju.

- Ukidanjem Ćirine pruge narod je bio prisiljen otići trbuhom za kruhom, uglavnom ka dubrovačkom kraju. Značajan broj njih se vratio, a osjećam da će to puno bolje biti u budućnosti - iznosi nam don Bijakšić.

Svi na svome

Božiću se raduje i Miho Burić, koji se ugostiteljstvom bavi nešto više od deceniju.

- Zimi je ovdje, generalno, pusto, a Božić je uvijek prilika da se svi okupimo i proveselimo. Svakome je drago doći na svoje - kaže nam on.