Ugledni profesor i historičar Enver Imamović podjelio je svoje iskustvo o putovanju u Grčku i to u grad Mikena. 

Kako navodi Imamović, ovaj grad se smatra kolijevkom evropske kulture. 

- U njoj su prije 3.500 godina ljudi živjeli u palačama s kanalizacijom, kupali se u kadama, služili se pismom i stvarali umjetnička djela koja svojim sadržajem i ljepotom i danas zadivljuju. U isto vrijeme ostali stanovnici onovremene Evrope živjeli su u kolibama pokrivene slamom, obučeni u ovčija runa, spavali na lišću i sijenu pokriveni krznama ubijenih zvijeri - priča Imamović.

Imamović je istakao da za ovaj grad čuo je svaki školarac koji je učio čitati pisati. 

. Poznat je iz starogrčkih mitova i epskog spjeva Ilijade koji govori o desetogodišnjem Trojanskom ratu koji se vodio između Grka i Troje koja se nalazila u današnjoj Turskoj. Ratovalo se zbog žene, lijepe Helene, koju je od njenog muža Menelaja zaveo i oteo trojanski princ Paris. Menelaju je priskočio u pomoći brat Agamemnon kralj Mikene i svih Grka. Podigao je vojsku i Grci su krenuli na Troju da vrate Helenu i kazne Troju za postupak koji je uvrijedio ne samo Heleninog muža nego sve Grke. Troja je bila jaka i neosvojiva sa svojim vrlim junacima i visokim bedemim pa je Rat trajao punih deset godina - rekao je.

Faktor sreće

- Sve do 19. vijeka vladalo je mišljenje da je Trojanski rat tek puka priča i nije se vjerovalo ni u rat ni da su postojali Troja, Mikena i događaji s time u vezi. Ali jedan zanesenjak u Njemačkoj, arheolog Hainrih Šliman, još je kao dijete slušao, čitao i upijao sve što se odnosilo na Trojanski rat. Znao je napamet Homerov ep koji sadrži 24.000 stihova u kojem je opjevan taj rat. Bili su mu poznati svi detalji iz njega i odlučio je da to provjeri na terenu - ističe Imamović.

Dodao je da ukoliko igdje postoji faktor sreće to se dešava baš u arheologiji. U puno slučajeva godinama se kopa, potroši se vrijeme i ogromna sredstva da se na kraju konstatira da se kopalo na pogrešnom mjestu. Engleski arheolog Eduard Karter je godinama neupješno kopao u Egiptu tražeći grobnicu faraona Tutankamona. Bio je uporan i našao ju je dan prije nego je odlučio prekinuti kopanje. Šliman je krenuo da traži Troju. Analizirajući spjev Ilijade zaključio je u kojem se dijelu današnje Turske nalazila. Kopao je ovdje, ondje dok nije došao do jednog brežuljka nedaleko obale blizu Dardanela, dodaje Imamović.

- Kopao je dvije godine sa svakodnevnom radnom snagom od 200 radnika a da nije ništa našao. Tužno je zaključio da je kopao na pogrešnom mjestu. Donio je odluku da prekine sa iskopavanjem. Posljedni dan, posmatrajući sa svojom ženom teren i radnike kako kopaju, slučajno nogom zapne za jedan omanji kamen i ugleda kako je ispod njega nešto zasjalo. Sagne se, rukom razgrne zemlju. Ukazao se ratnički štit kakav su koristili ratnici iz vremena Trojanskog rata (konac 2. milenija st.e.). Kad ga je uklonio ukaže se nešto što do tada ljudsko oko nije vidjelo na jednom mjestu. Zasjalo je zlato: dijademi, narukvica, ogrlice, prstenje, pojasevi, broševi, pehari... U strahu da to vide radnici i navale s lopatama i krampama brzo to prekrije a onda im preko predradnika saopći da se sjetio da mu je danas dođendan, časti ih slobodnim danom i dnevnicom. Kad je ostao sam sa ženom poćnu vaditi blago. Prenijeli su ga u kolibu u kojoj su stanovali na terenu. Izbrojali su 16.533 primjerka sve od 24 karatnog zlata. Samo iz jedne vaze izvadili su 8700 komada raznog nakita - navodi Imamović. 

Poveznica sa Bosnom

- Njegovom analizom kao i ostalih podataka dobijeni tokom iskopavanja shvatio je da je pronašao Troju i da je sve ono što opisuje Homerov ep taćno. Ova vijest je preplavila svjetske medije i Šlimanu su stizale čestitike sa svih strana svijeta. Drugi po važnosti grad koji se spominje u vezi Trojanskog rata je Mikena koja se nalazila u Grčkoj. Iz tog grada je bio Agamemnon kralj svih Grka. Homer u svom epu taj grad naziva zlatoobilnim što su Šlimanovi nalazi to i potvrdili. Nakon otkrića Troje i nesporazuma sa turskim vlastima oko pronađenog blaga Šliman 1876. godine odlazi u Grčkoj da traži taj grad, duboko uvjeren da je i on postojao kao i Troja. Iako je sva Grčka bila puna starih ruševina Šliman je analizirajući sadržaj Ilijade odlučio da kopa na jednom brežuljku na Peloponezu (južna Grčka), ocijenivši da se tu nalazila Mikena - rekao je Imamović.

Nije počeo kopati na njegovom vrhu gdje je po pravilu uvijek stajala vladarska palača nego u njegovom podnožju. Vrh brežuljka je bio ogoljen što od nebrojenih ratnih pustošenja, što od vjetrova i kiše. Kopajući u njegovom podnožju naišao je na ploče visine cca 1,5 m koje su činile ogradu manjeg kružnog prostora. A onda je naišao na grobnice i to ne bilo koje. Naišao je, naime, na grobove članova vladarske dinastije. Na to su upućivali oblici grobova i njihov sadržaj. Bilo je ukupno pet grobnica s 15 skeleta. Doslovno su bili zatrpani posmrtnim prilozima, sve od zlata: nakit, posude i razni drugi predmeti. Bilo je još nešto što do tada nije bilo vidjeno. Bile su to posmrtne zlatne maske koje su stajale na licima petorice pokojnika. Za najopremljeniji grob Šliman je bio uvjeren da pripada kralju Agamemnonu, komandantu grčke vojske u Trojanskom ratu, a da posmrtna maska na njemu ocrtava njegovo stvarno lice, prepričava.

- Poredeći ove nalaze s onim iz Troje Šliman je ustanovio da potječu iz stog razdoblja (druga polovica 2. milenija st.e.) i da sve govori da je u pitanju legendarna Mikena. U znak zahvalnosti za ovo otkriće onovremena grčka vlada ga je proglasila herojem sa svim počastima koje s time idu. Otkriće Troje i Mikene i blaga u njima Šlimana je učinilo najslavnijim arheologom što je ostao do danas. Nakon Šlimana u Mikeni se još puno kopalo ali nije bilo značajnijih nalaza. Za posjetioce su najimpresivniji ostaci bedema zidani od velikih kamenih blokova i u njima monumentalna kapija poznata pod nazivom "Lavlja vrata". Može se vidjeti i mjesto gdje je Šliman pronašao grobove s blagom. Sačuvano je i nekoliko grobnica izvan bedema sagrađene ispod zemlje u obliku košnice, zvane tolosi i tako dalje - rekao je Imamović.

Spomenimo nešto što je u uskoj vezi s Mikenom a odnosi se na Bosnu. Kako je tokom 2. milenija st.e. taj grad predstavljao jako kulturno žarište pod čijim je utjecajem bile okolne zemlje pa i šire, dopirali su i do onovremene Bosne i njenih onovremenih stanovnike (Ilira). To je potvrđeno nalazom ulomaka mikenskog zemljanog posuđa pronađeni na Debelom Brdu iznad Sarajeva. Svakako je riječ o trgovanju onovremene Bosne s tim gradom što potvrđuju i nalazi sa Glasinca nedaleko Sarajeva. Trgovalo se rudnim blagom, prije svega zlatom kojim obiluje Bosna. Zbog njega su u 3. stoljeću st. e. Rimljani zaratili i osvojili Bosnu, i odmah započeli s eksploatacijom zlata i srebra što su zabilježili brojni grčki i rimski historičari, zaključio je historičar.