Vlada FBiH je na današnjoj sjednici u Sarajevu, utvrdila Nacrt zakona o jedinstvenim načelima i okviru materijalne podrške lica sa invaliditetom, te uputila ga u daljnju parlamentarnu proceduru.
Ovim zakonom utvrđuju se definicije lica sa invaliditetom i samog invaliditeta, jedinstvena načela i institucionalni model za ocjenu stepena invaliditeta, okvir i jedinstven pristup materijalne podrške lica sa invaliditetom. Također, utvrđuju se osnovna prava, obim i uslovi pod kojima se ostvaruju, osnovica za ta prava, te finansiranje, svrha isplate novčanih naknada za priznata prava, postupak za ostvarivanje osnovnih prava, nadzor nad primjenom zakona i druga pitanja od značaja za ostvarivanje osnovnih prava lica sa invaliditetom na području FBiH.
Osoba sa invaliditetom, u smislu ovog zakona, jeste ono kod kojeg postoje trajne promjene u zdravstvenom stanju, odnosno trajno oštećenje organizma koje je prouzrokovano bolešću (urođenom ili stečenom) ili povredom i koje se ne može otkloniti liječenjem ili mjerama medicinske zaštite, a koje je zbog takvog stanja u interakciji s različitim barijerama onemogućeno, pod jednakim uslovima ravnopravno sa ostalim članovima društva, sudjelovati u svim segmentima života. To su djeca i odrasli koji su slijepi i slabovidi, gluhi i nagluhi, s poremećajima u govoru i glasu, s tjelesnim oštećenjima i trajnim smetnjama u fizičkom razvoju, zatim sa smetnjama u psihičkom razvoju (lakog, umjerenog, težeg i teškog stepena), te lica s kombinovanim smetnjama (višestruko ometena u razvoju).
Invaliditet može biti mentalni (mentalna oboljenja), intelektualni (smetnje u intelektualnom razvoju i funkcionisanju), fizički (tjelesna oštećenja) i senzorni (čulna oštećenja).
Pored prava utvrđenih ovim zakonom, organi i institucije u čijoj je nadležnosti zaštita i ostvarivanje prava lica sa invaliditetom, mogu u svojim posebnim zakonima ugraditi jedinstvena načela iz ovog zakona, te utvrditi i druga prava koja će biti u funkciji unapređenja položaja lica sa invaliditetom u društvu.
Ocjenu o procentu invaliditeta donosi Institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja.
Osoba sa invaliditetom imaju prava na ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć od drugog lica, ortopedski dodatak, pomoć u troškovima liječenja i nabavci ortopedskih pomagala, osposobljavanje za rad, prioritetno zapošljavanje pod jednakim uslovima, novčanu i drugu materijalnu pomoć, smještaj u drugu porodicu i u ustanovu socijalne zaštite, te na usluge socijalnog i drugog stručnog rada, kao i na kućnu njegu i pomoć u kući.
Radi ostvarivanja osnovnih prava utvrđenih ovim zakonom, lica sa invaliditetom se razvrstavaju prema utvrđenom procentu oštećenja organizma u dvije grupe: u prvoj su lica sa invaliditetom sa 100 posto, a u drugoj sa 90 posto oštećenja organizma.
Osobe sa invaliditetom kod kojih je utvrđen stepen oštećenja organizma u visini od 60, 70 i 80 posto mogu ostvarivati prava iz ovog zakona, koja su regulisana propisima iz oblasti socijalne i zdravstvene zaštite, zapošljavanja, te kantonalnim propisima u pogledu visine novčanih iznosa, uslova njihovog ostvarivanja i postupka za njihovim ostvarivanjem.
Lična invalidnina određuje se u mjesečnom iznosu, srazmjerno stepenu oštećenja organizma prema nalazu, ocjeni i mišljenju Instituta.
Mjesečni iznosi lične invalidnine određuju se u procentu od osnovice definisane u članu 18. ovog zakona i to za prvu gupu 40 posto, a za drugu 30 posto. Mjesečni iznos naknade za njegu i pomoć od drugog lica određuje se u procentu od osnovice i to za prvu grupu 100 posto, a za drugu 50 posto od osnovice.
Osnovica za obračun visine mjesečnih novčanih naknada po ovom zakonu iznosi 80 posto najniže plaće u FBiH, a njenu visinu utvrđuje svojim aktima Vlada FBiH u skladu sa Zakonom o radu. Osnovica se usklađuje sa izmjenama visine najniže plaće. Ukoliko se zbog usklađivanja mijenjaju visine novčanih naknada za priznata prava, korisnicima se neće izdavati nova rješenja, ali će im biti isplaćene naknade u skladu sa izmijenjenim iznosima.
Kako je obrazložilo Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, provođenje ovog zakona zahtijevaće dodatna finansijska izdvajanja iz federalnog budžeta. Uzimajući u obzir broj korisnika, izmijenjenu osnovicu, zadržane procente od osnovice, za provođenje ovog zakona je potrebno osigurati oko 260.000.000 KM, odnosno na godišnjem nivou dodatnih 118.000.000 KM u federalnom budžetu pored onih koji se redovno osiguravaju za isplatu tih naknada.
