Adin Hebib je čovjek koji boji vlastiti život, kao i umjetnost koju stvara jarkim bojama.
Ime i prezime: Adin Hebib.
Datum i mjesto rođenja: 11. mart 1955., Mostar.
Šta prvo uradite kad se probudite: Odradim vježbe za adaptaciju pluća.
Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Ma nešto iz domena slikarstva.
Šta Vam je bio prvi posao u životu: Nošenje kofera u Parizu.
Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Štafelaj i boje.
Najdraža pjesma: “Vjetar se vezat’ ne može”.
Šta gledate na televiziji: Kulturu i sport.
Šta Vas nervira: Primitivizam i glupost.
Najdraži grad: Mostar.
Najbolji poklon koji ste dobili: Djeca.
Čega se plašite: Bojim se da se ne plašim.
S kim najradije pijete kafu: Ne pijem, al’ pijem vino.
Omiljena društvena mreža: Ne postoji.
Najdraža boja: Sav kolor svijeta.
Ko Vam je uzor: Rahmetli otac.
Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Ukinuo bih naoružanje.
Najdraži pisac: Meša i Andrić kao dvojac.
Omiljeni muzičar ili bend: Vivaldi, “Crvena jabuka”, “Bijelo dugme”.
Posljednja knjiga koju ste pročitali: Roman “Pačinko” - Min Jin Lee.
Tim za koji navijate: Velež i reprezentacija BiH.
Omiljena narodna izreka: Dabogda ga hak stigao.
Koje pitanje najviše mrzite: Ono poput “gdje si”, ”šta ima” i slično.
Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Uloge Džeka Nikolsona (Jack Nicholson).
Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Otišao bih ponovo u Sevilju.
