Višestruko nagrađivani hrvatski pisac Damir Karakaš nekoliko puta je bio u užem izboru za priznanje koje mu mnogo znači, ali ove godine je konačno dobitnik književne nagrade “Meša Selimović” u okviru književnih susreta “Cum grano salis” u Tuzli.
RAZGOVOR
Nagrada nosi i ime velikog pisca, ali ne samo pisca već i čarobnjaka i mudraca
Karakaš: Priča o preživljavanju. Agencije
Višestruko nagrađivani hrvatski pisac Damir Karakaš nekoliko puta je bio u užem izboru za priznanje koje mu mnogo znači, ali ove godine je konačno dobitnik književne nagrade “Meša Selimović” u okviru književnih susreta “Cum grano salis” u Tuzli.
Smatra je jednom od najznačajnijih, ako ne i najznačajnijom nagradom u regiji.
- Ona nosi ime velikog pisca, ali ne samo pisca već i čarobnjaka i mudraca Meše Selimovića. Posebno mi je drago jer je, prema mom mišljenju, Selimović uvijek bio izuzetno bitan pisac, njegovim se knjigama uvijek ponovno vraćam, a bio mi je veoma bitan u pisanju ovog romana. U mom romanu radi se o ozbiljnoj, velikoj traumi, a niko bolje ne zna pisati o traumama od Meše Selimovića - kazao nam je Karakaš.
Roman “Okretište” tako je proglašen najboljim u 2021. godini. Radi se o do sada najintimnijem djelu pisca, u kojem govori o napadu, koji je, teško ranjen, jedva preživio.
- Ja sam, zapravo, uradio roman o osveti. Dolazim iz Like, gdje se, kao i u Crnoj Gori, nakon dva svjetska rata uvijek imenom i prezimenom govori ko je koga ubio i onda se to prenosi s koljena na koljeno. Ja potječem iz vojničke obitelji, pa su mi u snove sve to vrijeme dolazili preci i tražili od mene da se osvetim, da ubijem. Tako da je ovaj roman i moj svojevrstan prekid s tradicijom mog rodnog kraja - pojasnio je Karakaš dileme romana koji je posvetio svojim trima kćerkama.
Motivi napada na njega nikada nisu rasvijetljeni, ali Karakaš smatra da je problem možda u njegovim političkim stavovima.
Za sebe tvrdi da nije ni ljevičar ni desničar, da sve što kaže govori u svoje ime, ne u ime ideja, već civilizacijskih dosega.
- Ne želim se uspoređivati sa Selimovićevim genijalnim romanom “Derviš i smrt”, ali on je čekao 20 godina da bi pisao o smrti brata. Ja sam čekao sedam-osam godina da se sve slegne, staloži i da pronađem emocije, koje su više opće, tako da i moj roman nije roman samo o meni i mojoj traumi nego i o nama - istakao je Karakaš.
U doba kad vijesti iz kulture ostaju u sjeni onih crnih, a potrebu da prevaziđu podjele i mržnju sputava loša politika, Damirovu ljubav prema svim ljudima u cijelom regionu, činjenica da se i u Splitu, Tuzli ili Vranju osjeća kao kod kuće i da na taj način odgaja i svoju djecu, možda je i najbolji odgovor ovakvom bezumlju koje nikako da prođe.
- Znate kako se govorilo u Bosni: “Važno je kakav si čovjek, a ne ko si.” Problem je na Balkanu što nam je prošlost nepoznata, a budućnost poznata. Kao što kaže rumunski filozof Emil Sioran (Cioran), Balkan ide iz poraza u poraz, ali i to je nekakav napredak - zaključio je Karakaš.