Još u 19. stoljeću, kada tehnologija nije bila razvijena kao danas, ljekovite vode Crnog gubera u Srebrenici bile su flaširane te su se izvozile širom svijeta. Davne 1886. godine izvršena su prva naučna istraživanja mineralnih izvora na području srebreničke općine.
Tada su bečki istraživači, na malom prostoru, otkrili 48 mineralnih izvora. Pažnju austrougarskog istraživača, profesora Ernesta Ludviga posebno je privukla voda Velikog gubera, u kojoj je analizom utvrđen odličan spoj minerala neophodan u borbi protiv anemije.
Na bazi prvih naučnih istraživanja zdravstvenih vrijednosti srebreničkih mineralnih izvora, krajem 19. stoljeća austrougarska firma „Henrik Mattoni“ izvršila je prvu kaptažu i počela s eksploatacijom i flaširanjem vode koja je, kao lijek, upućena u klinike u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu, a zatim je plasirana u Veliku Britaniju, Nizozemsku, Dansku, Švedsku, Sjedinjene Američke Države, Australiju i Japan.
Poslije Drugog svjetskog rata naučna istraživanja o kvalitetu srebreničkih mineralnih izvora nastavljaju jugoslavenski stručnjaci, čiji se rezultati istraživanja umnogome poklapaju s prethodnim analizama.
Nakon što je, početkom šezdesetih godina minulog stoljeća, voda s izvorišta Crnog gubera proglašena ljekovitom te je kao takva registrirana u farmakopeji, „Bosnalijek“ je započeo s njenom eksploatacijom i flaširanjem. Otada do početka minulog rata, flaširana Guber voda mogla se kupiti u svim apotekama.
Iako je naučno utvrđeno da su vode Gubera korisne u liječenju anemije, rinitisa, sinusitisa, parazitoze u crijevima, kožnih oboljenja, psorijaze, dermatitisa, akni, posljednjih tridesetak godina malo ih ko konzumira.
Dok se godinama razvlači pokretanje rada Banje „Guber“, vrše razne analize već ispitane vode s izvorišta Gubera, te vode sudski sporovi u vezi s imovinom i koncesijom, dotle ove ljekovite vode odlaze u potok, a s njima i novac i radna snaga.
