U prošlom dijelu feljtona o CIA-inim deklasificiranim dokumentima o ratu u BiH bilo je riječi o dokumentima u kojima su analizirani događaji koji su prethodili padu Srebrenice i genocidu u ovoj općini. Dostupni dokumenti CIA-e pokazuju da je američko rukovodstvo bilo zatečeno kako padom tako i masovnim zločinima koji su uslijedili. U nastavku feljtona analiziramo dokumente koji govore o samom padu Srebrenice.

Žele enklave

Međuagencijska radna grupa za Balkan Centralne obavještajne agencije (CIA) u dokumentu od 1. juna 1995. navodi kako bosanski Srbi dugo traže način kako da eliminiraju tri muslimanske enklave u istočnoj Bosni - Žepu, Srebrenicu i Goražde, gdje živi oko 120.000 ljudi - zato što predstavljaju opasnost po njihov krajnji cilj - srpsku kontrolu te regije. Srbi na te enklave gledaju kao na baze za muslimanske gerilske operacije te smatraju da je to potencijalna prijetnja za poticanje nemira u dijelovima Srbije gdje živi muslimansko stanovništvo. Procjenjuje se da će VRS odgovoriti na povlačenje Ujedinjenih naroda jačanjem vojne prisutnosti u tom području. Predviđa se kako je od tri općine, u slučaju napada, Srebrenica najranjivija. Dalje se navodi kako uspješna srpska ofanziva može uzrokovati da oko 120.000 ljudi koji žive u tim enklavama, a među kojima je većina već bila raseljena, napusti to područje.

Kaže se kako čelništvo bosanskih Srba odavno traži način kako da eliminira većinski muslimansku regiju u istočnoj Bosni.

- Tokom zime 1992./1993. vojska bosanskih Srba pokrenula je veliku ofanzivu u kojoj su bili blizu zauzimanja Srebrenice i Žepe. Ofanziva je zaustavljena zbog međunarodnog pritiska i razmještanja mirovnih snaga Ujedinjenih naroda. Na proljeće 1994. godine srpska vojska je napala Goražde i tada su zauzeli oko polovicu te enklave, što je izazvalo zračne napade NATO-a. U razgovorima o eventualnoj teritorijalnoj trgovini Srbi su nekoliko puta ponudili da zamijene dijelove Sarajeva, koje su oni držali pod kontrolom, za istočne enklave - ističe se.

Procjenjuje se kako bosanski Srbi vjeruju da istočne enklave predstavljaju prijetnju po njihovu kontrolu te regije.

- Sve dok enklave postoje, bosanska vlada će tražiti da im svaki mirovni sporazum osigura pristup tom području, što bi onda razdvojilo srpsku kontrolu nad područjem na jugu i sjeveru.

Navodi se kako bi eliminacija istočnih enklava, naročito Goražda, oslobodila oko 7.000 srpskih vojnika koji su trenutno vezani uz tu regiju.

- Bosanski Srbi su ponekad tvrdili da je nastavak prisustva bosanskih muslimana u istočnim enklavama dio dugogodišnjeg plana sarajevske vlade da povežu muslimane u Sandžaku u Srbiji, uz duž granice između Srbije i Crne Gore.

CIA je 1. juna 1995. godine procijenila da će, u periodu između šest mjeseci i godinu nakon povlačenja UN-a s tog područja, srpska vojska koristiti „bilo kakvu silu da eliminira enklave”.

- Srbi će nastojati izbjeći tešku borbu od kuće do kuće, preferirajući svoju tradicionalnu strategiju zauzimanja brda oko gradova za topničke pozicije, odakle bombardiranjima protjeruju civilno stanovništvo. Snage bosanske vlade će vjerovatno napustiti enklave -navode američke obavještajne službe u svojoj procjeni situacije u istočnoj Bosni na početku šestog mjeseca 1995. godine.

Pad Srebrenice

Nakon pada Srebrenice u julu 1995. u CIA-inim dokumentima obrazlaže se kako je odbrana Armije Bosne i Hercegovine u Srebrenici doživjela slom zbog kombinacije nedostatka materijala, zbog toga što se temeljila na lakom pješaštvu, zbog nedostatka učinkovitog komandnog lanca i kontrole, te zbog temeljnog oslanjanja da će NATO i UNPROFOR odvratiti srpske napade na istočne enklave.

- Armija Bosne i Hercegovine u istočnim enklavama nije imala beneficija od priliva oružja u centralnu Bosnu jer je hrvatsko-muslimanska Federacija bila uspostavljena tek prošle godine, niti su vojne jedinice napredovale u organizaciji, obuci i disciplini, što je komandant Armije Bosne i Hercegovine, general Rasim Delić uspio uspostaviti u ostalim dijelovima bosanske vojske - navodi se u strogo povjerljivom izvještaju CIA-e.

U nastavku se navodi da je Armija BiH u Srebrenici imala tek nekoliko komada teškog naoružanja na terenu ili teške minobacače, te da su imali ili vrlo malo ili nikakvu municiju za teško oružje koje su posjedovali. Nedostatak protutenkovskog naoružanja za borbu protiv oklopnih vozila Vojske Republike Srpske posebno je bio ozbiljan, jer je branioce ostavio nemoćne da se suprotstave čak i najmanjim kolonama takvih vozila.

Zanimljivo je da se navodi kako je komandant Srebrenice Naser Orić poginuo.

- Temeljna braniteljska slabost u defanzivnoj poziciji bila je otežana zbog nedostatka efektivnog komandovanja i kontrole u 28. diviziji bosanske vojske. Kompletno divizijsko komandno osoblje poginulo je u padu helikoptera početkom maja, vjerovatno uključujući i Nasera Orića, komandanta 28. divizije i vojnog lidera u Srebrenici od 1992. godine.

Pogrešne informacije

Ovdje se vidi da američki obavještajci nisu imali dobre informacije, jer Naser Orić, naravno, nije nastradao u padu helikoptera. Također, u jednom ranijem dokumentu Amerikanci izražavaju čuđenje zbog odluke Vlade u Sarajevu da u aprilu 1995. godine povuku kompletnu komandnu liniju bosanske vojske iz Srebrenice u Tuzlu.

- Kada je postalo očigledno da nikakva intervencija izvana neće spasiti Srebrenicu, nije postojao plan oporavka i bilo je kasno da branioci poduzmu išta, osim da pokušaju pobjeći - navodi se u dokumentu CIA-e od 18. jula 1995. godine.

Doneseni su tajni zaključci

Zbog tih zbivanja u Srebrenici u Bijeloj kući je 11. i 12. jula održan sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost, koji je vodio Sandi Berger (Sandy), savjetnik predsjednika Bila Klintona (Clinton), uz učestvovanje, među ostalim, direktora CIA-e Džordža Teneta (George), generala Veslija Klarka (Wesley Clark), predstavnika Pentagona, dok se Medlin Olbrajt (Madeleine Albright), tada američka ambasadorica u Ujedinjenim narodima, uključila putem sigurne videoveze. Tema je bilo razmatranje odgovora na napad bosanskih Srba i okupaciju UN-ove sigurnosne zone Srebrenica. Doneseno je i nekoliko zaključaka koji su trebali ostati tajna:

- Ponovno utvrditi koliko je UNPROFOR sposoban izvoditi humanitarne i zaštitne misije u BiH, potrebno je zaustaviti model uspješne agresivnosti vojske bosanskih Srba. Ukoliko se u tome ne uspije, rezultat će biti napadi na druge enklave, obnova “gušenja” Sarajeva, ubrzanje kolapsa misije UNPROFOR-a te iniciranje povlačenja pod okolnostima da će takva situacija biti promatrana kao poraz UN-a, NATO-a i naših saveznika, kao i ubrzano usvajanje rezolucije u Kongresu o ukidanju embarga na oružje, što bi naštetilo našim odnosima sa saveznicima.