Tri decenije od kraja rata, oko 43.000 porodica čeka na obnovu svoje imovine, a hiljade njih još živi u kolektivnim centrima širom države.

Svojoj kući

Projekti obnove realiziraju se puževim korakom zbog spore birokratije, a iz Unije za održivi povratak i integracije apeliraju da se pažnja usmjeri i na povratničku populaciju i zadržavanje ljudi u mjestima povratka, jer, u valu iseljavanja iz BiH, veliki je broj onih koji su se nakon rata bili vratili svojim kućama.

- Iseljavanje je posebna priča, jer je više od 484.000 ljudi otišlo iz BiH od jula 2013. do kraja decembra 2021. godine - kaže predsjednica Unije Mirhunisa Zukić.

Iz Unije apeliraju da se završavaju započeti projekti, među kojima je i CEB2, namijenjen zatvaranju kolektivnih centara poput Belvederea u Goraždu. Među njegovim stanarima je i Ahmed Lihić iz Rogatice, koji od izgradnje centra živi u jednom od malih, nedovršenih objekata.

- U ratu sam bio borac, dijete mi poginulo, žena i kćerka bile ranjene. U ovaj centar sam došao među prvima 1998. godine. Meni nije loše, jer imam struju, vodu, a samo još da čovjek ima od čega da živi, bilo bi još bolje - kaže Lihić.

Mala primanja

U Belvedere centru odrasle su generacije, četiri kćerke otišle su svojim putem, a Ahmed je sa suprugom još tu. Čak se i pribojava da će se morati preseliti u zgradu socijalnog stanovanja koja se gradi, jer ne zna kako bi onda platio sve račune.

- Vidiš kakve su cijene, oboje trošimo lijekove, a primanja mala. Moj babo me odgajao da bez velike nužde ne tražim ni od koga ništa - kaže Lihić.    

Sastanak Komisije za izbjeglice BiH

Stanje u ovoj oblasti analizirano je i na sastanku Komisije za izbjeglice BiH, na kojem je zaključeno da se započeti projekti moraju završiti.

Među njima su i CEB2, projekt posvećen zatvaranju kolektivnih centara, ali i Regionalni program stambenog zbrinjavanja, kojim je bilo obuhvaćeno 27.000 domaćinstava iz BiH, Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Ovim programom u BiH je trebalo biti zbrinuto 5.400 porodica.