Silvija Vortman (Sylvia Wortmann), predsjedavajuća Nizozemske komisije za naknadu štete Potočari, kaže da se od 15. juna 2021. godine obrađuju zahtjevi. U intervjuu za "Avaz" govorila je o rezultatima, dobivanju određenih zahtjeva i uvjetima koji su pred podnosiocima zahtjeva.

Moraju pokazati

Kakvi su rezultati danas, više od šest mjeseci kasnije?

- Mnogi srodnici žrtava koje su u poslijepodnevnim satima 13. jula 1995. boravile u bazi UN-a u Potočarima otad su podnijeli zahtjev za naknadu štete. NCCP je primila više od 3.000 zahtjeva. I odbijeno je 258 zahtjeva. A za 467 zahtjeva tražimo dodatne informacije koje moraju pokazati da je dotični član familije bio u bazi UN-a u Potočarima u popodnevnim satima 13. jula 1995. godine.

Zašto NCCP odbija neke zahtjeve ili traži dodatne informacije?

- NCCP će odbiti zahtjev ako se ne čini vjerovatnim da je žrtva bila u bazi nizozemskog bataljona u Potočarima u popodnevnim satima 13. jula 1995. godine. Građanskopravna uredba Srebrenica se odnosi samo na ovu grupu od oko 350 muškaraca. U odnosu na ukupan broj žrtava genocida, ovo je mala grupa. I shvatam koliko ta različitost može teško pasti srodnicima žrtava koje tog datuma nisu bile u bazi UN-a. Ali samo srodnici ove grupe žrtava imaju pravo na naknadu štete. Podneseni su zahtjevi za više od 1.000 žrtava genocida u Srebrenici.

Dakle, dobivate neopravdane zahtjeve?

- Primamo zahtjeve ljudi čiji preminuli član familije nije bio na lokaciji baze UN-a u Potočarima 13. jula 1995. godine. Naprimjer, žrtva je ubijena na drugom mjestu u Potočarima ili u šumama oko Potočara. To je užasno. Ali ne možemo isplatiti naknadu štete srodnicima ovih žrtava. Naknada štete se odnosi samo na muške izbjeglice koje su se nalazile unutar ograde bivše fabrike akumulatora. Najviši sud u Nizozemskoj presudio je da je nizozemska država odgovorna za 10 posto štete koju su pretrpjeli srodnici stradalih izbjeglica koji su još bili u bazi UN-a u popodnevnim satima 13. jula. Samo tamo, u ograđenom prostoru nekadašnje fabrike akumulatora, Dutchbat je mogao utjecati na događaje. Izvan ograde Dutchbat je bio nemoćan. NCCP provodi ovu odluku.

Noviji spiskovi

Kako NCCP zna ko je bio ili nije bio u bazi UN-a u Potočarima?

- Imamo historijske i novije spiskove imena muškaraca koji su tog dana bili u bazi UN-a u Potočarima. Najvažniji je Franken-spisak. Sastavljen je na licu mjesta 12. jula. Dobili smo i spisak imena od majki Srebrenice. Ove liste su provjerene sa svježim podacima Instituta za nestale osobe u Sarajevu. Liste nude određenu sigurnost, ali ne stopostotnu. Stoga ne odbijamo zahtjeve samo zato što se žrtva ne pojavljuje u istrazi ili zato što se ne nalazi na nekoj od lista.

Šta podrazumijevate pod dodatnom informacijom?

- Kod nekih zahtjeva ne čini se odmah vjerovatnim da je žrtva bila u bazi UN-a Dutchbata u Potočarima u popodnevnim satima 13. jula 1995. godine. Poznato je da su neke žrtve pokušale da pobjegnu od srpskog nasilja kroz šume. Moramo odbiti te zahtjeve. U slučaju sumnje, tražit ćemo od podnosilaca zahtjeva da dostave dodatnu informaciju kako bi učinili vjerovatnim da je žrtva zaista bila u bazi UN-a u Potočarima tog dana. Ako podnosioci zahtjeva to ne mogu učiniti, nema smisla podnijeti zahtjev za naknadu štete NCCP-u.

Precizno provjeriti

Zašto NCCP postavlja ove uvjete?

- Postavili smo jasne uvjete za sadržaj izjava svjedoka. Oni se mogu naći na našoj web-stranici u odjeljku “zahtjevi”. Svjesni smo da može biti emocionalno opterećujuće za svjedoke i članove porodice prisjetiti se strašnih događaja iz jula 1995. godine u Potočarima. Ali sve zahtjeve moramo pažljivo i precizno provjeriti. Ovo je neophodno kako bi se osiguralo da naknade štete budu isplaćene osobama kojima su namijenjene.