Vladika diseldorfski Grigorije objavio je na instagramu da je “besmisleno i neljudski likovati nad činjenicom da se jedan narod našao usred rata” i da “svi koji među nama na bilo način odobravaju početak rata zapravo imaju kratko pamćenje i devedesete su prekrili debelim zaboravom”.
- Ovih dana često se sjetim Crnjanskog i njegovog promišljanja o svijetu kao cjelini. Ako na Sumatri leptir mahne krilima i procvjeta novi cvijet, osjetiće se širom Zemlje, pisao je. Ponovio bih za njim – ako u Ukrajini ili bilo gdje bukti rat, osjetiće ga cijeli svijet. Prije ili kasnije.
Od svih gluposti kojima su ljudi skloni, rat je jamačno najveća. Rat je uvijek prljav i krvav, na svakoj strani. U ratu nema brata, empatija zamire, a strah i smrt šire se brzinom požara. Stoga rat nikada ne može biti dobar, bar smo se u tu istinu uvjerili svi na ovim prostorima.
Od svih mogućih pametovanja koje slušamo i čitamo – ostaje samo jedna surova istina: da ljudi stradaju. Oni u Ukrajini sada, a oni u Rusiji će tek. I nije dovoljno reći „I stand with Ukraine“, potrebno je učiniti sve da ne dođe do toga da morate stajati uz Ukrajinu ili bilo koga drugog. Jedno zlo se ne može suzbijati drugim zlom. I zato trenutno u svojim djelovanjima podjednako licemjerno izgledaju i Istok i Zapad.
Deklarativni statusi koji se proteklih dana šire internetom samo umiruju savjest onih koji će nakon njih preći na reklamiranje nove kreme protiv bora ili nedjelje mode u Milanu. Šta uopšte znači „I stand with Ukraine“ za one koji generacijama, na svoju sreću, nisu iskusili rat? Da li znaju šta uistinu znači Stand in the middle of a war? O Ukrajini će se pisati neko vrijeme, a onda će svijet oguglati i utonuti u ravnodušnost. Osim ako tim ratom ne bude direktno pogođen.
Svi koji među nama na bilo koji način odobravaju početak rata zapravo imaju kratko pamćenje i devedesete su prekrili debelim zaboravom. Ili pak stranu biraju prema političkom opredjeljenju identifikujući se s onima koji će postići njihove neostvarene političke projekcije i osvetiti se omraženom Zapadu. Što neodoljivo podjseća na sličan sindrom kada se mnogi poistovjećuju, recimo, s Đokovićem jer on ostvaruje uspjeh koji oni ne mogu.
Ratovi se uvijek pokreću bez saglasnosti i volje naroda zato je besmisleno i neljudski likovati nad činjenicom da se jedan narod našao usred rata. U ratu nema ispravne ideologije, jer jedina ispravna ideologija jeste mir. I kako bi rekao Crnjanski – možda se upravo tamo, u svijetu, dešava nešto što smo mi učinili - napisao je vladika Grigorije.
