Napredovanje Rusa ne iznenađuje, jer radi se o jednoj od najjačih svjetskih sila, čiji su vojni kapaciteti, u tehnici i ljudstvu, neuporedivi sa onim s kojima raspolaže Ukrajina, kaže za „Avaz“ profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije UNSA, Nedžad Korajlić.
Posebno treba imati pripreme koje su izvršene u proteklom periodu.
- Napadaču je to trenutno omogućilo prednost, ali ne mora značiti da će to tako da ostane. Vidjeli smo situacije da su Rusi zauzeli aerodrom, pa su ga Ukrajinci vratili. Međutim, ovo što se dešava u Kijevu je dosta ozbiljno, jer to je višemilionski grad pa može doći do stradanja velikog broja civila i infrastrukture zbog čega će sutra život građana biti otežan – kaže prof. dr Korajlić.
Ruska agresija od početka izaziva ogorčenje u svijetu, jer politički problemi mogli su se rješavati bez upotrebe sile. Međunarodna zajednica za sada se zadovoljava sankcijama, ali koliko sve može trajati a da svijet mirno gleda razaranje ukrajinskih gradova? Osude rastu posebno nakon snimaka zvjerstava, poput onog sa ulica Kijeva kada tenk gazi putnike u vozilu u pokretu.
- Kad pominjete tenk, to se sve dešavalo od 1991. do 1995. godine u Hrvatskoj i BiH. svijet je gledao genocid u Srebrenici, zločine u Prijedoru, logore, stradanja civila na bilo kojoj strani. Ja hoću da vjerujem u svijet, u odlučnost da se ovo zaustavi. Ovdje je dosta jasnije bilo, nego u BiH. Ukrajina je mogla nabavljati oružje, nije imala blokadu poput BiH. Mislim da ovo izaziva ogorčenje kod svih dobronamjernih ljudi, kod većine državnika svijeta i više od 90 posto njih osuđuje ovakav čin – dodaje Korajlić.
Rusija traži način za reinkarnaciju bivšeg SSSR-a, posebno zbog toga što su njeni susjedi bogati i energetski jaki, a ratovi se zadnjih decenija vode zbog resursa. Korajlić kaže da je ovo jedan od takvih ratova. Kao svojevrsno olakšanje doživio je reakcije Hrvatske i Mađarske, te drugih zemalja koje su se ujedinile u jedinstven front osude nasilja u Ukrajini. S druge strane, kaže da Rusija nastoji izbjeći veće civilne žrtve, ali nije siguran hoće li tako i ostati nakon ulaska vojske u gradove.
- Mi smo interesantni ako imamo neke separatiste koji žele da podijele Bosnu, ali treba razmišljati i o Makedoniji, Kosovu, Crnoj Gori, ali i zemljama koje su pripadale Varšavskom paktu, kao što su Rumunija i Bugarska, neke baltičke zemlje. Članice NATO-a će dobiti jasnu i otvorenu podršku Saveza, pa je njima lakše. Značajno je što su dodatne snage EUFOR-a upućene u BiH. Brojem, one su minimalne, ali sa savremenom opremom nisu ni beznačajne. Značajne su i zbog poruke da će članice NATO-a, u slučaju ekscesnih situacija, pojačati prisustvo ovdje. Ove snage EUFOR-a bi bile prihvatne jedinice takvim snagama – ističe Korajlić.
Ubrzani prijem BiH i drugih država regiona u članstvo NATO-a smanjilo bi zabrinutost i rizik prijetnje na zapadnom Balkanu, a Korajlić takvu odluku očekuje i smatra zasluženom, bez obzira na sve probleme u BiH i trenutni zastoj na tom putu.
- Ubrzani prijem sigurno bi bio bitan. Tako su primljene Bugarska, Rumunija i neke druge zemlje, koje su imale dosta lošije uslove za to. To bi bio značajan korak, ako se NATO odluči za to i bilo bi pozitivno za BiH i region. Dobro je što je BiH u okruženju NATO članica, što je dobro, a NATO već ima određene ingerencije u okviru mandata nakon završetka rata u BIH – zaključuje Korajlić.