Ni 38 godina kasnije sjećanja na Zimske olimpijske igre (ZOI) u Sarajevu ne blijede kod živih učesnika sportskih manifestacija, a čini se još jače kod ogromnog broja onih koji su na različite načine učestvovali u organizaciji i trudili se da ona ponese epitet najuspješnije do tada. Sjećanja na te dane, kako ih zovu, bez obzira na to što je otad prošlo mnogo vremena, kod Goraždana i danas vraćaju osjećaj ponosa.
Zaim Žuga je tri godine uoči Olimpijade postao radioamater prve klase. On je 11. novembra 1981. godine u 11.30 sati uspostavio kontakt s posadom svemirskog broda „Shuttle 2“ u orbiti, pa nije ni čudno što je, u jakoj konkurenciji, bio među odabranima koji su postali dio komunikacionog sistema ZOI ’84.
- Od nekoliko hiljada prijavljenih izabrali su trojicu radioamatera iz Goražda Seju Sudića, Miru Heletu i mene. Bili smo duže od mjesec tamo, a ja sam bio na Igmanu - sjeća se Žuga.
Osim po lijepom druženju i vezama sa svijetom, on Olimpijadu pamti i po tome što je upoznao mnogo poznatih i slavnih, koje je do tada viđao samo na TV ekranima. Za sebe ne može tvrditi da je visok čovjek, ali se iznenadio što mu svjetski prvak u skijanju Ingemar Stenmark nije bio ni do ramena.
- Tada sam upoznao i Kirka Daglasa (Douglas), s kojim sam popio bocu viskija, pa nas sutradan umalo nisu uhapsili. Upoznali smo i Stenmarka, Bojana Križaja, Juru Franka, a s princezom od Monaka sam popio kafu, a da nisam znao ni ko je - kaže Žuga.
Kao član tadašnjeg KUD-a „Slaviša Vajner Čiča“ iz Vitkovića Dževad Bekrija je nastupao na svečanom otvorenju Olimpijade u Sarajevu. I danas mu glas drhti dok se sjeća atmosfere, a sve je brižljivo pripremano mnogo ranije.
- Čuveni koreograf Slavko Pervan osmislio je našu tačku, napravio koreografiju koja je simbolizirala folklor naroda BiH i u kojoj su se smjenjivale šare bosanskih ćilima. Nas su zvali “plave pahuljice” jer smo imali plave uniforme, a bile su četiri boje koje su, miješajući se, pravile različite motive - plava, zelena, žuta i crvena - priča Bekrija.
Dvojica Goraždana kažu kako su tada bili mladi i bili su im bitni druženje i lično zadovoljstvo, a tek protokom vremena postali su svjesni u čemu su učestvovali i šta je to značilo u svjetskim okvirima.
- Poznato je da uoči otvorenja nije bilo snijega i da su se organizatori već bili zabrinuli, ali noć prije pao je ogroman snijeg, pa je to bio novi problem jer je trebalo urediti staze. Međutim, država je bila preozbiljna, na čelu Organizacionog odbora bio je predsjednik Vlade Branko Mikulić i za noć su vojska, omladina i dobrovoljci izašli na staze i bukvalno ih nogama i rukama uredili - prisjeća se Bekrija.
Nastup pred desetinama hiljada posjetilaca Dževad Bekrija pamtit će do kraja života.
- Sarajevo nikad ljepše ni čistije nije bilo kao tih dana. Ljudi su se drugačije ponašali. Na valu tog sportskog i kulturnog uzleta osamdesetih godina Sarajevo je i u muzičkom, i svakom drugom smislu postalo centar Jugoslavije - ističe Bekrija.