Svi oni koji su imali tu nesreću da gledaju obilježavanje neustavnog Dana RS, mogli su vidjeti kako pripadnici specijalne antiterorističke jedinice MUP-a RS-a pjevaju ultranacionalističku pjesmu sa stihovima “Srba ima kao lista, nema više komunista; Za krst, za krst, Nemanjića, za slavu, za slavu, Obilića”, piše Dragan Bursać za Al Jazeeru Balkans.

Naravski ovo ima više zastrašujućih efekata za svakog normalnog čovjeka.

Specijalne jedinice se tako jasno i nadasve glasno legitimišu i svojom pjesmu poručuju da nisu tu nikako da bi štitile “sve građane Republike Srpske“, a pogotovo ne nesrbe. One su tu da štite upravo i jedino Srbe. Lojalne Srbe. Njihovo pojanje o “smrti komunista“ jasno se referiše na kolabracionističku tradiciju i ideološki je obojeno upravo četništvom. A to četništvo je nastalo na onoj starijoj, kosovskoj mitomaniji, što pjesma neosporno poručuje svima.

Na koncu, budimo iskreni, nije RS pravljena niti je nastajala za neke druge. Ti drugi, dakle nesrbi su ništeni, protjerivani, ustavom tog entiteta odijeljeni i na koncu u zločinima i u genocidu ubijani.

Specijalci i ‘despoti’ za demonstraciju pacifizma

Dakle, ako ste Bošnjak Prijedora, Banjaluke, Kozarca, Bosanske Gradiške, Trebinja, ako ste povratnik na ono sa čega ste otjerani ‘92 kad ste imali sreću da preživite, jasno vam je kako vas gleda i oficijelna policija i oficijelna prateća vlast. To je dakle korak od sedam milja unazad, koji sprovodi narečena vlast, zaoštravajući ionako oštru i krhku bezbjedonosnu situaciju u entitetu u kome Milorad Dodik radi šta god mu padne na pamet, a opozicija, tzv. opozicija mu svojim četničanjem, negiranjem genocida i nacionalističkim stavovima nimalo ne odmaže.

Zapravo, gledali smo (ako smo imali želuca da gledamo obilježavanje neustavnog Dana RS) u prvim redovima udruženu i vlast i opoziciju manjeg bh. entiteta, kako aplaudira vojnim i paravojnim formacijama u opskurnoj predstavi i obmani kako je Republika Srpska neka republika i neka država.

Kad kažem paravojne jedinice, da mislim na Noćne vukove, koji su učestvovali u vojnim operacijama na strani Ruske Federacije na istoku Ukrajine i u ankesiji Krima. Milorad Dodik je poslao jasnu poruku, svim ljudima u BiH, uz pomoć svojih oklopnih ”despota“, uz pomoć entitetskih specijalaca i šarenog društva iz Rusije, na kakav je “pacifizam“ spreman. A taj njegov navodni mir uključuje samo i isključivo Republiku Srpsku kao državu za Srbe i sve podvižnike koji prihvataju tako li šta.

Povratnici, istinski heroji BiH

Šta je sa Bošnjacima, povratnicima?

Pa pitajte ih kako im je nakon zadnjih pet, šest noći dok su neljudi pucali kraj džamije u Janji, dok su ti isti neljudi presretali ljude koji idu iz džamije, pitajte ih kako im je dok su bespomoćno gledali ultrancionaliste kako u Prijedoru strojevim korakom gaze, slaveći majku ratnog zločinca Ratka Mladića, dok u Gackom gledaju zastave sa istim tim zločincem, dok gledaju četničko postrojavanje u Foči, koja bi se opet Srbinjem zvala…

Pitajte te ljude kako im je i da li to Dodik samo maskira korupciju ili se sprema za novo zlo, kako bi ostao tu gdje jeste.

I odista, ti ljudi, ti povratnici koji sve češće i češće razmišljaju da opet napuste svoju rodnu grudu i entitet jesu pravi heroji, zaboravljeni od svijeta i politike iz Sarajeva. Oni se bore dan po dan, za mrvice svojih života. Diskriminisani zabranom učenja maternjeg jezika, a diskriminisani nemogućnošću slobodnog ispoljavanja religijskih praksi, diskriminisani nacionalno ali i getozirani, žive dan po dan surovu realnost Republike Srpske.

A to što ste vidjeli i čuli je njena realnost, taj strojev korak, u Banjaluci organizovan i pod uniformama jednako kao i onaj spontani, u civilu u Prijedoru.

Ako je BiH slična NDH, onda je Dodik Pavelić

Pa ti ljudi koji najviše ljube Bosnu i Hercegovinu čuju kako Dodik dan prije na Svečanoj akademiji kaže da je BiH “slična ustaškoj NDH iz prošlog vijeka“. Zamislite vi to ludilo i moralno posrnuće da čovjek koji obnaša najvišu državnu funkciju kaže kako mu je matična država nalik fašističkoj NDH.

A onda razmislih, vidim šta se dešava u Janji, u Prijedoru, u istočnoj Hercegovini, pa kažem sebi da tu ima logike, jedan dio BiH istinski liči na NDH. Samo bi se onda po toj logoci stvari Dodik trebao nazvati Antom Pavelićem, kao nesumnjivim vođom tog dijela zemlje.

A šta na sve ovo kaže Srpska pravoslavna crkva? Osuđuju li oni sramno četničko skandiranje i podrivanje ionako krhkih međunacionalnih veza? Naravno da ne!

Umjesto toga, patrijarh Porfirije iz prvih redova poručuje kako je “neophodno svesrpsko jedinstvo“. Kao da ga nema dovoljno u ovom zlim danima i srpskom svetu?! Premijerka Srbije Ana Brnabić dolijeva ulje na vatru smatrajući kako je RS nastala “da bi se izbjegao genocid“, dok istovremeno jasno negira očevidan genocid u Srebrenici

Eto, to je ozračje još jednog neustavnog Dana RS u kome su povratnici strijepili, u kome su se političari manjeg entiteta sladili i jasno pokazali kako će i gdje će dalje. Još više sa kim će dalje.

Na slobodnom svijetu je da pokaže šta on misli o svemu tome. Ako ne, nažalost, strašno je reći, čeka nas april ‘92. Isti onaj april za koga su dobri ljudi BiH i te 1992. govorili da se ne može desiti. Znamo kako se sve završilo.

Umjesto zaključka

I zato dok ovo čitate sjetite se samo Zekire Begić. Pronađena je u masovnoj grobnici Suha kod Bratunca. Pronađena je trudna. Ideološki očevi i ratni prethodnici ovih što danas slave neustavni Dan RS-a ubili su majku i njezino nerođeno dijete.

Zekira Begić bila je u devetom mjesecu trudnoće. Obdukcija je pokazala da je jedan metak pogodio Zekirino dijete u stomaku.

A na Danu RS-a iza Milorada Dodika ratni zločinac Vinko Pandurević. Slobodan čovjek.