Građani bi trebali i morali da se pridruže rudarima! Da pokažu tu elementarnu solidarnost ljudi s ljudima, građana s građanima, inteligencije s radnicima... Istakao je sociolog, prof. dr. Esad Bajtal.
Bajtal je danas bio sa rudarima, sa kojima ima posebnu vezu jer i sam potječe iz rudarske porodice.
- Oni imaju želju da se bore za sebe. Nisu došli da otmu. Vjerujem da će izdržati, no treba posmatrati i uvjete: studen, boravak na cesti, na otvorenom. Onaj ko se oglušuje da razgovara s njima, koji želi da skrati njihovo prisustvo, gura ih na odustajanje - kazao je Bajtal za Radiosarajevo.ba.
Podsjeća da su to ljudi koji rade najteži i najopasniji posao.
- Oni se pozdravljaju sa: "Sretno"! Ako nemaš ili imaš sreće, ti ćeš izaći, ili nećeš, iz te jame. Ja sam iz rudarske porodice. Znam kako smo pozdravljali amidže, očeve i druge. Sretno! Taj pozdrav govori o prirodi, težini, gorkosti hljeba koji oni zarađuju. Sad imate strukturu odnosa. Politika koja živi od tuđeg rada, od rada rudara, u ovom slučaju je deset puta bolje plaćena od onoga ko joj plaću daje. Rudar sebi zaradi jednu plaću, a parlamentarcu deset. Koliko tek zaradi ministrima plaća, šefovima partija... I povrh toga mora da dođe da moli svoje pare. Kad se bune oni to rade fino, učtivo, normalno, bez incidenta, bez psovke, bez agresivnosti, bez nadmenosti. Došli da traže svoje pravo. Protest je ljudsko, demokratsko, civilizacijsko i ustavno pravno građana ove zemlje pa i tih rudara - rekao je između ostalog Bajtal.
- Oni nisu došli da traže čokoladu i med, već hljeb i mlijeko. Zašto se njihova djeca ne bi školovala? Zašto njihova nisu djeca i naša? Zašto njihovu djecu društvo ne priznaje kao djecu? Ovo društvo priznaje djecu vlastodržaca koju tetoši, mazi i nagrađuje univerzitetima po bijelom svijetu pa se ovdje vraćaju kao oslobodioci, te poslije po istom modelu vladaju, stvarajući sistem gdje nema mjesta za djecu rudara, radnika... To je priča oko koje se moramo vrtjeti - dodao je Bajtal.
