Ovih dana ponovo čujemo zveckanje oružjem i bubnjanje koračnica. Ratovi nemaju smisla, to najbolje znaju oni koji su živi izašli iz njega. Ipak, važna je činjenica da je, zahvaljujući svjedočenjima naših žena, Međunarodni sud prvi put uvrstio silovanje kao način postizanja ratnih ciljeva.
Manje je poznato da je DNK analiza, tek nakon iskustva iz BiH, širom svijeta prihvaćena kao neupitan alat u identifikaciji.
- I dan-danas sjećam se prvog DNK rezultata koji se podudarao, bio je u pitanju 15-godišnjak. Tu smo informaciju prenijeli u mrtvačnicu u Tuzlu i tek tada se moglo tačno reći da određeni uzorak pripada nekom tijelu - za „Avaz“ počinje svoju priču Edvin Hafin (Edwin Huffine), američki hemičar koji je, dolaskom u BiH 1999. godine, promijenio historiju.
- Taj trenutak promijenio je historiju, tada je zapravo DNK postao lider među modelima za identifikaciju. Vaša država prva je u svijetu gdje je to uspjelo, slijedile su je SAD. Bosna je zaista promijenila svijet - kaže Hafin.
Revolucija u identifikaciji koju je Hafin napravio sa svojim timom u našoj zemlji bila je od velike važnosti i u njegovoj domovini. Nakon napada 11. septembra, oslobodio je nevine u zatvorima širom svijeta i dao mir brojnim porodicama u traženju nestalih.
- Sjećam se devedesetih, bio sam znatno mlađi, sjedio sam kod kuće i gledao na TV-u kako je Sarajevo opkoljeno i šta se dešavalo u Bosni.
Onda sam u februaru 1999. vidio oglas kojim se na period od godinu nudi posao na razvijanju DNK analize u Bosni, da se pomogne u traženju nestalih - priča Hafin, vidljivo ganut ponovnim susretom s gradom koji mu je donio profesionalnu slavu.
Edvinovo putovanje u forenziku počelo je kada je radio na doktoratu biohemije na Univerzitetu Oklahoma. Njegova supruga i on tada su saznali da očekuju blizance.
Trudnoća je bila klasificirana kao visokorizična, a kao apsolvent nije imao zdravstveno osiguranje. Nacionalni štab Federalne uprave avijacije bio je nekoliko desetaka kilometara od mjesta gdje je živio i tražili su nekoga ko bi otvorio DNK laboratorij i pomogao u identifikaciji žrtava kobnih avionskih nesreća te za obavljanje drugih forenzičkih istraživanja, kao, naprimjer, toksikološko ispitivanje.
Iako nije imao forenzičko iskustvo, a bilo je više od 100 kandidata za tu poziciju, Edvin je angažiran na to mjesto i tako je započeo svoju karijeru u forenzičkom DNK testiranju. Bio je to onaj trenutak u životu kada odlučujete hoćete li plivati u sigurnom prosjeku ili izaći iz zone komfora.
- Prijavio sam se na tu poziciju i primljen sam. Dao sam otkaz u najnaprednijem laboratoriju u svijetu, gdje sam bio u samom vrhu. Mnogi su taj potez ocijenili kao profesionalni suicid - prisjeća se on.
Prvu godinu boravka Hafin je utrošio da smisli sistem prema kojem će raditi, ali i da razumije političku situaciju.
- Krajem 1999. godine u Sarajevu, zajedno s timom Instituta za genetičko inžinjerstvo i biotehnologiju INGEB te domaćim osobljem i timom stručnjaka koje smo pozvali kao pomoć iz drugih zemalja, počeli smo graditi DNK sistem. Bio je pun nedostataka i ispunjen izazovima. Mnoge moje kolege izvan Bosne i bivše Jugoslavije bili su uvjereni da to neće uspjeti - sjeća se on.
Prije nego što su razvili sistem, „staromodne“ metode identifikacije nestalih su bile vrlo spore i netačne, a često su se temeljile na pretpostavkama.
- Ova nova metoda temeljila se na DNK podudaranjima, koja nisu pretpostavka, već matematička pravilnost ili statistika.
Prije svega, napravili su bazu.
- Uzimali smo uzorke od članova porodica i tako kreirali prvu bazu podataka te pokrenuli postupak analize uzoraka. Bosna me naučila koliko human utjecaj je imalo gensko testiranje. Poslije sam kroz tu misiju proputovao cijeli svijet, razvili smo institute u mnogim mjestima, svi radimo zajedno. Vidite, Bosna je spojila svijet time - kaže Hafin.
Institut je u to vrijeme imao svoje djelovanje u Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli.
- Nadam se da ta poruka nije iščeznula. Bosanci su, kada bi djelovali prema istom cilju, u stanju mijenjati ovaj svijet - naglašava on.
Nakon BiH Hafin je sa svojim timom popularizirao ovu forenzičku metodu gdje se za to ukazala potreba. Najprije u SAD, nakon 11. septembra, potom na Tajlandu nakon cunamija, Latinskoj Americi, Južnoj Africi...
- DNK analiza je mnogo doprinijela na prevenciji genocida. Saznanja koja nam je ona ukazala daju puni uvid u teške događaje, što je prevencija po sebi - ističe Hafin.
