Do 1. oktobra ove godine nizozemska Komisija za naknadu štete Potočari primila je 528 zahtjeva za odštetu, a u prva tri mjeseca smo isplatili naknade za 67 ljudi, kazala je u intervjuu za „Avaz“ predsjedavajuća nizozemske Komisije za naknadu štete Potočari (NCCP) Silvija Vortman (Sylvia Wortmann).

Dobri rezultati

Razgovarali smo s Vama kada se otvorio ured nizozemske Komisije za naknadu štete Potočari u Sarajevu. Kakvi su rezultati do sada?

- Mnogi srodnici žrtava koje su boravile u bazi nizozemskog bataljona u poslijepodnevnim satima 13. jula 1995. godine u Potočarima podnijeli su zahtjev za naknadu štete. Zahtjevi stižu iz Bosne i Hercegovine i iz drugih država.

Nizozemska Komisija za naknadu štete želi ponuditi brz, pristupačan i povjerljiv postupak za naknadu štete. Da li to i činite?

- Postupak prijave je veoma jasan i zahtijeva malo dokumenata. Većina posjeti našu web-stranicu www.nccpotocari.com i na ovaj način preuzima obrazac za zahtjev. Drugi nas, po dogovoru, posjete u našem uredu u Sarajevu kako bi dobili pomoć u vezi s podnošenjem zahtjeva. Do sada je 67 ljudi dobilo naknadu štete za manje od tri mjeseca.

Srodnici preminulih koji su se u poslijepodnevnim satima 13. jula 1995. godine nalazili u bazi nizozemskog bataljona u Potočarima, također, mogu ići na sud i parničiti za mnogo veću odštetu. Zašto bi, ipak, trebali podnijeti zahtjev Komisiji?

- Mi smo za srodnike mnogo privlačniji od suda. Postupak je brz. Usljed prijema potpunog zahtjeva postupak traje približno tri mjeseca, ako su dostupni svi potrebni podaci. Iznosi su fiksni. Dakle, 10 ili 15 hiljada eura, a nudimo i pomoć u uredu u Sarajevu. S druge strane, postupak pred sudom je dugotrajan i skup, a ishod neizvjestan. Nerijetko prođu godine dok se utvrdi šteta.

Kako procjenjujete, 26 godina nakon strašnih događaja, je li osoba za koju se traži odšteta bila prisutna u bazi nizozemskog bataljona u Potočarima u poslijepodnevnim satima 13. jula 1995. godine?

Veća sigurnost

- Presudom je utvrđeno da samo srodnici poginulih muških izbjeglica koji su se nalazili u bazi u poslijepodnevnim satima 13. jula 1995. godine imaju pravo na naknadu štete. U poređenju s ukupnim brojem žrtava genocida, ovo je mala grupa. Svjesna sam kako ta razlika može izgledati teško srodnicima žrtava koji nisu bili u bazi. Da bismo dobili veću sigurnost ko su muškarci koji su u to vrijeme još boravili u bazi, proveli smo istragu. Za ovu istragu korišteni su svi dostupni historijski i noviji podaci. Naprimjer, spisak koji je sastavljen na licu mjesta na zahtjev predstavnika samih izbjeglica i spisak koji je sastavljen na zahtjev Udruženja “Majke Srebrenice”. Istraživačica je, također, koristila ogromne baze podataka Instituta za nestale osobe. To nudi određenu sigurnost, ali ne sto posto. Iz tog razloga ne odbacujemo zahtjeve samo zato što se ime žrtve nije pojavilo nakon istrage.

Kako postupa NCCP ako se ime žrtve nije pojavilo u sklopu i nakon istrage?

- U tom slučaju srodnicima pružamo mogućnost da sami dokažu da je član njihove porodice bio prisutan u bazi 13. jula 1995. godine. Oni to mogu učiniti prilaganjem dokumenata koji čine prisustvo vjerovatnim, ili prilaganjem izjava od dva svjedoka. Svjesni smo da je veoma teško pronaći svjedoke 26 godina nakon tih strašnih događaja. Ove reakcije dobivamo od osoba koje su još bile djeca 1995. godine kada im je otac ubijen. Sada moraju tražiti svjedoke.

Zahvalni majkama Srebrenice

Srodnike žrtava uglavnom predstavljaju majke Srebrenice. Kakav je odnos nizozemske Komisije za naknadu štete Potočari s majkama?

- Imamo veliko poštovanje za rad majki Srebrenice. Imamo redovne sastanke i sada smo razgovarali s njima ovdje, u Potočarima. Od majki smo primili spisak s imenima žrtava koje su boravile u bazi u Potočarima 13. jula 1995. godine. Komisija im je na tome veoma zahvalna.

Ime na spisku

Ali zašto onda opterećujete ljude sa tim teretom?

- Alternativa bi bila da isplaćujemo naknadu štete samo srodnicima osoba čije se ime nalazi na spisku koji proizilazi iz istrage. Znamo da historijski spiskovi nisu potpuni. Bilo je muškaraca koji su tada odbili da se registruju iz straha da će spisak pasti u ruke bosanskih Srba. Njihovi srodnici također imaju pravo na naknadu. Ne želimo nepravedno isključiti osobe koje imaju pravo na naknadu štete, ali također moramo osigurati da osobe koje ne ispunjavaju uslove za naknadu, ne dolaze u obzir za istu. To zahtjeva vrlo pažljivu procjenu zahtjeva.