Ugledni beogradski književnik i dramaturg, jedan od osnivača Beogradskog kruga 1990. godine, čovjek koji se suprotstavio režimu Slobodana Miloševića i dugogodišnji borac protiv nacionalizma, mržnje i rata, Filip David, pripada krugu intelektualaca koji nisu ubijeđeni da je mir na Balkanu trajna kategorija. 

Saradnici Miloševića

U razgovoru za „Avaz“ komentirao je događaje u BiH, Crnoj Gori i na granici Srbije i Kosova, koji po mnogo čemu podsjećaju na devedesete godine prošlog stoljeća.

- Devedesete godine prijete da se vrate jer nijedan od ozbiljnih problema koji su nastali raspadom Jugoslavije nije do kraja riješen, a u Srbiji su na vlast ponovo došli bliski saradnici Miloševića. Zapadni Balkan je ostao područje opasnih namjera, opasnog nacionalizma, problematičnih političara, korupcije i populističke demagogije. To jeste mjesto gdje se nekim nesmotrenim akcijama ili s namjerom može varnicom zapaliti novo zlo, koje će ugroziti Evropu ali i čitav svijet. Nesretno iskustvo indukovane mržnje, strašnih zločina nije ništa suštinski promijenilo niti je, kako se čini, one koji su najodgovorniji prizvalo pameti – kazao nam je David.

Kao i prije tri decenije sa svakom od kriza u regionu, direktno ili posredno, povezan je Beograd. Komentirajući takvu situaciju David navodi kako je nesporno da stabilizacija ovog dijela Balkana prvenstveno ovisi od Srbije kao najmnogoljudnije države, ali da ona, zbog svog položaja, istorije ali i ambicije svojih vlastodržaca nikako ne uspijeva pronaći unutrašnju stabilnost niti uspostaviti stabilne odnose sa susjedima. – Šta god učinila Srbija ostaje multietnička država u kojoj znatan broj državljana nisu etnički Srbi. Odabrana je himna „Bože pravde“ sa riječima koje manjine teško prihvataju za svoje, ćirlica se nameće kao zvanično pismo kao da je problem a ne dragocjenost ravnopravnost ćirilice i latinice, fantazira se o nekakvom „srpskom svetu“ što kod susjeda izaziva neprijatne asocijacije i dosta uznemirenja. Predsjednik Vučić je za svoje najbliže saradnike odabrao političare ponikle u Miloševićevo vrijeme. Oni govore ono što on misli, to je svakome jasno, a njihov riječnik oživljava najmračnije uspomene na 90-te – dodaje David.

Poremećaj razuma

U BiH se jedni raduju, a drugi se protive snažnijem angažmanu svijeta i najavljenim sankcijama, ali David smatra da je tužno što stalno očekujemo da neko drugi riješava naše probleme. 

- To se odnosi jednako na Bosnu koliko i na Srbiju. Ali, očevidno, nesposobnost, nedoraslost i nezrelost političkih elita da se dogovore oko nekih osnovnih stvari, mirnog suživota, međusobnog poštovanja i elementarne pristojnosti, stalno zahtijeva nadziranje od strane nekog većeg i jačeg da ne bi došlo da nekog novog rusvaja. Ali niko sa strane ne može popraviti u glavama domaćih političara ono što je izvorni, autentični poremećaj razuma i pameti. Ne vidim u ovoj generaciji političara sposobne da se izdignu iznad sopstvene taštine, da razumno procijene sopstveni interes ali i i interes drugih. Stalno idemo ivicom ambisa, uz opasnost da se sklizne u neku novu veliku katastrofu – ističe David.  

Kuda ide ovaj dio svijeta, teško mu je predvidjeti, ali se nada da nije sve izgubljeno.

- I pored onoga lošeg što nam se događa ostajem u nadi da nije sve izgubljeno, da postoji nekakva ravnoteža između propasti i opstanka, između dobra i zla. Zlo jeste moćno i fascinantno, ali nije nepobjedivo – poručuje ugledni srbijanski književnik.

Cijena promjena

Zbog svojih stavova protiv tadašnjeg režima, velikosrpskog nacionalizma, rata, ali i kriminala, jedan od najboljih pisaca savremene književnosti doživljavao je brojne napade. Još aprilu 1992. godine kazao je da, nakon što su nas gospodari naših života i sudbina uvukli u rat i kriminal i nakon što su od zemlje u kojoj smo se rodili napravili zemlju nasilja i sramote, jedino što preostaje svakom časnom čovjeku je da postane izdajnik.

- Sve što govorim i pišem činim u iskrenoj namjeri da se nešto promijeni nabolje. To ima svoju cijenu tamo gde su mnoge vrijednosti pa i ukupan život okrenuti naopako. Ćutanje i ravnodušnost na sve podlosti, na prostakluk i primitivizam onih koji odlučuju o našim sudbinama bilo bi dobrovoljno prihvatanje vladavine najgorih. Postoje ipak ideali za koje se vrijedi boriti. Za to nije potrebna posebna hrabrost, samo vjera u neke osnovne moralne principe. I da nije sve na prodaju – kaže u razgovoru za „Avaz“ slavni pisac.