Sedam vijekova nakon što je nastala, neprocjenjiva sefardska židovska knjiga čije su stranice umrljane vinom nekako preživjele egzil, inkviziciju, uspon i pad carstva, dva svjetska rata i bosanski sukob, vraća se kući, piše prestižni britanski časopis The Guardian.
Kodeks, poznat kao Sarajevska Hagada, po gradu u kojem se čuva najmanje 1894. godine, smatra se da je napravljena u sjeveroistočnoj Španiji oko 1350. godine, vjerovatno kao vjenčani poklon u znak obilježavanja unije dvije istaknute jevrejske porodice.
Kao i sve Hagade, sadrži priče, molitve, pravila i rituale Pashe. No, za razliku od većine, i suprotno zabrani "isklesanih slika", mnoge od 142 stranice izbijeljene teleće kože ukrašene su živim ilustracijama stvaranja odlučno okrugle Zemlje, ropstva u Egiptu i Mojsijevog vođenja židovskog naroda prema obećanoj zemlji. Na drugom mjestu, ogromna zmija nagovara Evu da pojede zabranjeno voće, Noa isplovljava u svojoj arci, a Sodomu i Gomoru izgori vatra.
Slike, koje su posljednji put viđene u Španiji prije protjerivanja Jevreja 1492. godine, sada se mogu vidjeti u Madridu na izložbi koju su organizovali španski vladin centar Sefarad-Izrael i Ambasada Bosne i Hercegovine. Dok je original, koji se čuva u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, previše vrijedan za putovanje – njegove 52 faksimilne slike nude rječit sažetak vještine, truda i predanosti koje su uložene u izradu knjige.
No, kako ističe jedan od kustosa izložbe, ova hagada poznata je po svom peripatetičkom postojanju i nadnaravnim moćima izdržljivosti kao i po svom vjerskom i kulturnom sadržaju.
-Ova izložba govori o dijeljenju ove izuzetne priče i prikazivanju ljudima ljepote knjige i njenog preživljavanja.To je važna knjiga za Jevreje u cijelom svijetu, ali najviše za Jevreje Bosne i Hercegovine - kaže Jakob Finci, penzionisani pravnik i diplomata koji je predsjednik Jevrejske zajednice Bosne i Hercegovine.
Nakon što je napustila Španiju tokom protjerivanja, hagada se pojavila u Italiji 1609. godine kada ju je pročitao svećenik koji je radio za rimsku inkviziciju i dodao bilješku u kojoj se potvrđuje da ne sadrži ništa što bi moglo uvrijediti senzibilitet Rimokatoličke crkve.
Odatle je na kraju stigla do Sarajeva, gdje ju je 1894. godine lokalna sefardska porodica prodala nacionalnom muzeju za 150 kruna. Osoblje muzeja sakrilo je hagadu od Nijemaca kada je 1941. počela nacistička okupacija Sarajeva, u džamiji u planinama. Nešto više od pola vijeka kasnije, hagada je preživjela teško granatiranje muzeja tokom opsade Sarajeva.
Stoga ne čudi što su Jevreji i šire stanovništvo ovu knjigu vidjeli kao neku vrstu talismana.
-Uvijek su je spašavali ljudi koji nisu bili Jevreji i postala je svojevrsni simbol Sarajeva. To je poput feniksa koji se ponovo diže nakon svake katastrofe. Historija sarajevske Hagade postala je svojevrsna legenda u Bosni i u cijelom svijetu – kaže Finci.
Miguel De Lukas (Miguel de Lucas), predsjednik Sefarad-Izraelskog centra, nada se da će izložba pomoći da se moderna Španija malo približi njenoj prošlosti i kulturi muškaraca, žena i djece koje su kralj Ferdinand i kraljica Isabella izbacili iz svoje domovine.
-Sarajevska Hagada uopće nije jako poznata u Španiji. Mislim da mnogi Španjolci razmišljaju o sefardskim Židovima kao likovima iz književnosti, a mi volimo pokazivati ljudima da oni još uvijek postoje u 21. stoljeću i da imaju duboku ljubav i nostalgiju za zemljom koja ih je zapravo protjerala- ističe Lukas.
Kad god posjeti kao sefardsku zajednicu, bilo u Sarajevu, Izmiru, Solunu ili Plovdivu, De Lukas kaže da je pogođen tom naklonošću.
-Hagada je svojevrsni simbol toga i simbol koji može pomoći Španjolskom narodu da shvati da -sefardski Židovi nisu likovi iz književnosti iz 16. i 17. stoljeća, već ljudi koji još uvijek postoje i često žive u zajednicama koje održavaju svoje tradicije u teškim okolnostima u 21. vijeku – zaključuje Lukas.
Kada se izložba završi u Madridu sredinom decembra, onda odlazi u Sevilju, a zatim, uz sreću, u Barcelonu, blizu regije gdje je vjerovatno nastala, zaključuje The Guardian.
