Veliki broj preživjelih porodica žrtava genocida nad Bošnjacima Srebrenice u julu 1995. godine zaštićene zone UN-a, jučer su u musali Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari prisustvovali obilježavanju 26. godišnjice Međunarodnog dana nestalih osoba.

Rečeno je da se i nakon 26 godina još uvijek traga za 2.200 nestalih Bošnjaka iz Srebrenice i okoline i da u posljednjih nekoliko godina nema otvaranja nijedne masovne grobnice.

Zašto u Instituta za traženje nestalih BiH ne radi niko iz Srebrenice

Članice četiri udruženja majki Srebrenice i Bratunca, izrazile su nezadovoljstvo u radu Instituta za traženje nestalih BiH. Istakli su zahvalnost Međunarodnom institutu za traženje nestali (ICMP), koji je predložio Zakon o nestalim osobama i dosta uradio na traženju i identifikaciji žrtava genocida.

Kritizirajući rada Tužilaštva BiH, predsjednica Udruženje „Majke enklava Srebrenica i Žepa“ Munira Subašić, smatra da se u toj instituciji zapošljavaju podobni, a ne sposobni kadrovi.

Godinama se srebreničke majke pitaju zašto u Institutu za traženje nestalih niko nije zaposlen iz Srebrenice, koja je u minulom ratu imala najviše žrtava. Od Tužilaštva BiH traži se da počne raditi na predmetima sa A- liste, koj je dostavio Haški tribunal.

Dale sve podatke

-Neshvatljivo je da sam Institutu za traženje nestalih osoba dala niz podataka o nestanku mog oca Sulje i brata Velida Delić, a da oni na tome ništa nisu radili. Dala sam podatke ko je odveo mog oca. Taj treba da zna kome ga je predao, ko ga je ubio i gdje je zakopan - kazala nam je jedna od žena.

Nura Mustafić iz Bajramovića kod Srebrenice, kaže da joj nije jasno zašto nadležne institucije stagniraju u traženju nestali, jer 26 godina čeka bar jednu kost sina Alije, koji joj je na kamionu otet iz ruku.

I majka Fazila Efendić, godinama čeka da joj jave da su pronašli dio posmrtnih ostataka sina Fejze da ga ukopa u Memorijalni centar, pored muža Hameda.

I dok nadležne institucije, kako kažu majke Srebrenice opstruiraju traženje nestali, sve je manje majki koje nisu dočekale ukopati svoje najmilije. Sve je manje onih koje su obilazile nišane svoje djece, jer svakog dana umiru od tuge i bola.