Subota, 21. avgust

undefined

undefined

Tužba „Prointera“

Ustao sam, a poštar Miloš bio je vrijedan, poranio je da isporuči poštu. Potpisao sam tri pisma, a osim poziva za plaćanje sudskih taksi za prethodne sporove, stigla mi je nova tužba od čuvene kompanije „Prointer“, u kojoj je Igor Dodik, sin Milorada Dodika, konsultant i koja za kratko vrijeme bilježi nevjerovatne uspjehe i rezultate u poslovanju, zarađujući milione u poslovima s državom. Sve, naravno, pošteno i u skladu sa zakonom! Čitam pismo i shvatim da je druga tužba za klevetu „Prointera“ došla zbog videopriloga u kome sam govorio o tome kako je „Prointer“ kupio zgradu stare Poštanske štedionice u centru Banje Luke na namještenom tenderu, koji je raspisan u vrijeme policijskog časa, u jeku pandemije, a vlasnicima smeta što sam rekao da bi cijela Republika Srpska mogla postati jedan veliki „Prointer“ kako se ova kompanija brzo širi. Oni tvrde da im to nije cilj i da sam ih oklevetao! Dobro je, valjda nešto i ostane, a da oni ne poklope.

Nedjelja, 22. avgust

Put za Sarajevo

Putujem za Sarajevo i Pale preko planinskog prevoja Čemerno i Prijeđel. Na Prijeđelu pored puta vidim ostatke i dijelove vozila i razmišljam da li je to automobil u kome je poznata glumica Mira Banjac dan ranije imala udes, a u kome je zadobila lakše povrede. Na svu sreću, niko nije ozbiljnije povrijeđen. Njen sin je vozio na putu do Trebinja i mora, ali na more nisu stigli zbog užasno uskog puta između Scile i Haribde, Foče i Gacka. Razmišljam, dokad će istočna Hercegovina biti „slijepo crijevo“ - uskim grlima i lošim putevima odvojena od ostatka svijeta i kada će prestati maćehinski odnos Vlade RS prema istočnoj Hercegovini i istočnom dijelu RS, od Zvornika do Trebinja?

Ponedjeljak, 23. avgust

Malo piva i soka

Poslije skupa SNSD-a na Kozari, gdje su se za sendvič, malo piva i soka okupile pristalice vlasti i članovi partije, odlučio sam da odem do sela Zagore na Trebinjskim brdima.

Prijatelj Zerdo kupio je dron pa smo iz vazduha snimili kompleks Luke Petrovića i hacijendu izgrađenu u stilu Pabla Eskobara. Neka članovi SNSD-a, koji čekaju sendvič i limenku piva, vide kakvim stilom žive oni na vrhu SNSD-a za koje se bore. Videoprilog je za nekoliko sati imao više od 20.000 pregleda i izaziva brojne komentare i reakcije.

Utorak, 24. avgust

„Prosto nevjerovatno“

Odlazim do Foče i graničnog prelaza Šćepan Polje kako bih napravio reportažu o makadamskom putu koji spaja dvije države, dva glavna grada - Podgoricu i Sarajevo. Nailazi automobil u kojem su penzioneri iz Engleske. Zaustavljaju se i iznenađeno me pitaju jesu li zalutali, jer traže put za Crnu Goru. Kažem im da su na pravom putu, da imaju 10 kilometara uskog puta do granice, a onda je kroz Crnu Goru put dobar. Polaze dalje uz riječi "prosto nevjerovatno". U Evropi ne postoji nešto slično, da uski makadam, širok tri metra, povezuje dvije države i dva glavna grada, a ko zna koliko će vode proteći Tarom i Drinom dok vlasti ne ispune stara obećanja i sagrade pristojan magistralni put, koji mještani čekaju 50 godina.

Srijeda, 25. avgust

Sastanak s Erdoanom

Ujutro na blogu pišem tekst o kriminalu i zloupotrebama Đura Kneževića, zamjenika direktora SIPA-e, a potom dajem komentar i izjavu za N1 o tome kako je i zašto Dodik ponovo pogazio riječ i zašto odlazi u Sarajevo na sjednicu Predsjedništva BiH i sastanak s Erdoanom, Komšićem i Džaferovićem. Sve je očekivano, nisam iznenađen, jer sam najavio da je pitanje dana kad će Dodik pokleknuti. Možda ode i na svadbu Bakirove kćerke.

Četvrtak, 26. avgust

Opet tužba

Popodne mi ponovo stiže poštar Miloš i donosi nove plave koverte. Otvaram i ne mogu da vjerujem - treća tužba za klevetu od „Prointera“, treća za kratko vrijeme, a ovaj put smetao im je tekst o sukobu klanova te pretresu kompanije „Sector Security“, koja je odnedavno u vlasništvu „Prointera“.

Petak, 27. avgust

Komunistički provokatori

Ujutro odlazim na proteste da snimim i prenesem izjave mještana naselja Pridvorci i Todorići kod Trebinja koji se protive odluci i namjerama gradskih vlasti da prodaju njihovu đedovinu. Uprkos kiši, okupio se veliki broj ljudi i mještani pokazuju odlučnost da se bore za imovinu koja im je nepravedno oduzeta. U povratku, dok sam fotografa Željka Miletića vraćao kući u naselju Tina, crveni Fiat Punto blokirao mi je put. Nije mi jasno ko vozi jer pada kiša i zamagljena su stakla, a onda shvatam da je za volanom stari provokator Službe i istaknuti aktivista SNSD-a Risto Masleša. Fino ga pitam zbog čega mi je blokirao put, ali on neće da odgovori, već traži da se ja povučem pred njim, a pošto se uhvatila kolona, vratio sam se u rikverc kako bi Risto prošao. Nije prošlo ni sat, dobio sam poziv iz Policije da dam izjavu, jer me prijavio Risto Masleša da sam, tobože, narušio javni red i mir, a odmah je na Lukinoj omiljenoj Herceg televiziji i drugim režimskim medijima izašla vijest kako sam se ponašao bahato i uznemiravao penzionera Rista Maslešu... U policiji su bili korektni, Sud će odlučiti o visini kazne, a poslije saslušanja, razmišljam da se u Trebinju ništa nije promijenilo od 1948. godine i da su ostali isti provokatori iz doba komunizma koji ne biraju sredstva za obračun s političkim neistomišljenicima.