Priličnu buru u bh. javnosti izazvalo je gostovanje Timotija Lesa (Timothy Less), profesora i bivšeg britanskog diplomate u Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića.
Les je tom prilikom još jednom ponovio svoje poznate stavove da rješenje za Balkan vidi u zaokruživanju nacionalnih država, što bi značilo pripajanje RS Srbiji, zapadne Hercegovine Hrvatskoj, sjevernog Kosova Srbiji te ujedinjenje Kosova, Albanije i albanskog dijela Makedonije u „veliku Albaniju“.
Bošnjaci bi, prema tom scenariju, dobili svoju državicu na prostorima koje većinski naseljavaju u BiH. Ovakva viđenja potpuno su u skladu s non-paperom koji se pojavio prije nekoliko sedmica, a za koji se tvrdi da iza njega lično stoji slovenski premijer Janez Janša.
Les nije jedini teoretičar koji zagovara ovakav scenarij. Među najvažnijim pojedincima koji zagovaraju podjelu BiH su i bivši američki državni sekretar i nekada jedan od najutjecajnijih teoretičara međunarodnih odnosa, 98-godišnji Henri Kisindžer (Henry Kissinger) koji, iz svoje reapolitičke vizure, ističe da se narodi u BiH silom drže u državi koja nikada nije ni postojala. Tu su i bivši uposlenik CIA-e Stiven Mejer (Steven Meyer), koji tvrdi da BiH postoji samo na papiru, te bivši američki ambasador u Srbiji i Hrvatskoj Vilijam Montgomeri (William Montgomery) i još nekolicina njih.
No za većinu navedenih postoje ozbiljne indicije i dokazi da navedene stavove zastupaju iz pukog ličnog interesa, odnosno da su plaćeni lobisti. Naime, u slučaju Montgomerija svojevremeno je otkriven ugovor koji je 2010. sklopio s bivšim srbijanskim predsjednikom Tomislavom Nikolićem. Za usluge savjetovanja i lobiranja Montgomeri je dobivao 7.500 eura mjesečno.
U slučaju Stivena Mejera, riječ je o čovjeku koji vodi firmu „TSM Global Consultants“, zajedno s Obradom Kesićem i Drinom Vlastelić-Rajić. Kesić i Vlastelić-Rajić su u SAD registrirani kao lobisti Vlade Republike Srpske i oboje su uposlenici tzv. predstavništva Republike Srpske u SAD, čiji je zvanični naziv u SAD Kancelarija Republike Srpske za saradnju, trgovinu i investicije.
Osvrnimo se sada i na Lesa. Radi se o bivšem nižerangiranom britanskom diplomati koji je služio kao konzul u Banjoj Luci. Upravo u ovoj banjalučkoj epizodi mnogi vide i razlog Lesovih stavova. Nakon diplomatske karijere, Les se posvetio „predavačkoj“ karijeri, gdje u Centru za geopolitike pri Univerzitetu „Cambridge“ vodi projekt „Studija dezintegracije“.
Kada se pogledaju pojedinci koji danas nastupaju kao najglasniji zagovornici podjele BiH, jasno je da je redom riječ o osobama bez većeg utjecaja na svjetske politike, mahom bivšim diplomatima i intelektualcima ograničenog dometa.
S te strane, treba biti svjestan da ideje o promjeni granica na Balkanu, u zapadnim državama, mahom egzistiraju među marginalnim pojedincima, koji već odavno nemaju značajniji utjecaj na politike svojih zemalja, te su strahovi da bi politike ključnih zapadnih država prema Balkanu i BiH iz temelja mogle promijeniti svakako preuveličani.
Iako Les negira bilo kakve materijalne interese ili lobističke veze u vezi sa stavovima koje zastupa, mnogi sumnjaju da dio novca koji Milorad Dodik i Vlada RS intenzivno troše na lobiranje u svijetu završava upravo u njegovom džepu. Također, sam Les se na svojoj Linkedin stranici predstavlja kao „konsultant“.
