U posavskom gradiću Odžakuramazan je nešto posebno, kažu nam mještani ovog gradića, koji smo posjetili u ovim mubarek danima.
Naročito se s radošću dočekuje iftar, koji pucnjem iz trešnjevog topa označava Bajro Smajić (64) iz Čelinca.
RAMAZANSKE PRIČE
Decenijama je među Bošnjacima širio vjeru, među drugim narodima ljubav, dobrotu, bio je cijenjen od svih
Ef. Mujanović: Omiljeni imam preselio prošle godine. ARHIV
U posavskom gradiću Odžakuramazan je nešto posebno, kažu nam mještani ovog gradića, koji smo posjetili u ovim mubarek danima.
Naročito se s radošću dočekuje iftar, koji pucnjem iz trešnjevog topa označava Bajro Smajić (64) iz Čelinca.
Kako je rekao za „Avaz“, u Odžak je došao teške, ratne 1992. godine, nakon što je morao napustiti svoj grad i svoje imanje.
- Nikad čovjek ne zna šta mu život donosi. Ja sam se te 1992. godine, nakon što je supruga s djecom otišla u izbjeglištvo u Hrvatsku, našao u Odžaku i do kraja rata sam ostao u 102. brigadi. Poslije rata ovdje su došli supruga i djeca, Općina mi je dala zemljište, a ja, ciglu po ciglu, sagradih kuću. Zavolio sam sve ljude u Odžaku. Ovog ramazana imam čast da pucnjem iz topa najavljujem iftar. Dolaze svi da posmatraju ovaj tradicionalni običaj - priča Smajić.
Odžačani su tužni što su ostali bez imama Fahrudina ef. Mujanovića. On je preminuo 24. septembra prošle godine prilikom posjete Kušlat džamiji kod Zvornika.
- Decenijama je ef. Mujanović među Bošnjacima širio vjeru, među drugim narodima ljubav, dobrotu, poštovanje, a bio je cijenjen od svih. U ratu je sve vrijeme bio s nama u izbjeglištvu. Po završetku rata nije se vratio u rodni Gradačac, već opet s nama u porušeni Odžak. Bdio je nad gradnjom odžačke džamije. Ponosan je bio na munaru od 52 metra, najvišu u BiH. U džamiji je s džematlijama sagradio obdanište, ali nije dočekao da se završi amfiteatar. U znak sjećanja na našeg efendiju Fahrudina, i danas se s munare pušta ezan koji je on učio - kaže nam Odžačanin Anes Osmanović.