Nadbiskup vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić u intervjuu za „Dnevni avaz“, povodom velikog katoličkog blagdana Uskrsa, rekao je kako je za vjernike slavljenje Uskrsa obnova vjere i otkrivanje smisla trpljenja i smrti.
USKRŠNJI INTERVJU
Samo dijeljena radost je istinska i kao takva zahvaća veći broj ljudi
Kardinal Puljić: Neki su pali na ispitu ljudskosti. ARHIV
Nadbiskup vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić u intervjuu za „Dnevni avaz“, povodom velikog katoličkog blagdana Uskrsa, rekao je kako je za vjernike slavljenje Uskrsa obnova vjere i otkrivanje smisla trpljenja i smrti.
- Jer je uskrsli Krist pobijedio muku i smrt svojim uskrsnućem te time nama ostavio nadu. Tako smrt nema posljednju riječ. Posljednju riječ imaju život vječni i uskrsnuće mrtvih. Živeći s drugim građanima, možemo svjedočiti radosti života i snazi nade koja izvire iz vjere. Zato je važno podijeliti radost s nekim, jer je samo dijeljena radost istinska radost i kao takva zahvaća veći broj ljudi - kazao je kardinal Puljić.
Osvrnuo se na vrijeme u kojem dočekujemo ovaj blagdan, ali i na situaciju izazvanu pandemijom koronavirusa u našoj zemlji.
Kako dočekati, obilježiti i ispratiti ovaj blagdan u situaciji u kakvoj se nalazimo? Čini se da je, upravo sada, najvažniji unutrašnji mir čovjeka, o kojem i Vi često govorite?
- Vjernik se sa svakom stvarnošću suočava upravo iz vjere koju živi. Svjetlom vjere osmišljava ono što mora proživjeti i preživjeti. S vjerom se nosi sa svim životnim izazovima pa tako i s ovom pandemijom koronavirusa. Svoj mir čovjek nalazi u Božijoj ljubavi, koju na poseban način slavimo ovim Uskrsom.
Pred čitav svijet stavljeno je ovo iskušenje, s kojim se pokušavamo izboriti, šta biste poručili građanima u vremenima kada su skoro svi na izmaku snaga?
- Ako čovjek počne misliti, onda otkriva da je često stavljao uporište u krive oslonce. Ne može mu jedina sigurnost biti u onome što ga okupira za trošenje ili za uživanje. Sada je uvidio da ova zaraza sve to ruši. Čovjek mora naći sigurnost koju virus ne nagriza.
Ova pandemija nas mora naučiti pameti. To znači da se ohološću i bahatošću ne možemo boriti protiv ovog virusa. Natjerao nas je da počnemo misliti i prepoznavati svoje najbliže s kojima dijelimo svagdašnjicu te se tako učiti duhu solidarnosti.
Ponovo je obitelj postala središte života. Nažalost, kod nekih je ova korona razbila stabilnost, probudila agresivnost te su, gubeći kontrolu nad sobom, pali na ispitu ljudskosti.
Koliko nesloga u BiH utječe na neučinkovitu borbu protiv koronavirusa? Samim time, koliko je važno zajedništvo u ovim teškim trenucima?
- Ne samo da utječe na borbu protiv koronavirusa nego rastače društvo. Bolno je kako rastače obitelj i međuljudske odnose, kao i međuvjerske te nacionalne odnose.
Brinu li se vlasti ove države dovoljno za sve svoje građane?
- Sadakom nećemo prebroditi krizu nastalu zbog koronavirusa. Morat će se odgovornije postaviti u toj borbi.
Previše je interesne politike, a premalo istinskog rada za opće dobro. Ne bih se postavio sucem, ali slušam „raju“ u bazi koja „vrišti“ na stanje koje proživljava.
Je li se moglo bolje u Bosni i Hercegovini suočiti s krizom?
- Naravno da se moglo i trebalo bolje suočiti s ovim izazovom. Ali smo ušli u ovu krizu vukući teret nesloge, sebičnosti i kriminala. Za koronavirus smo našli cjepivo, iako ga kod nas i previše manjka. Međutim, trebalo bi naći cjepivo za razarajuću mržnju koja rastače čovjeka i društvo!