Odvratno je kako se Gradsko vijeće Sarajeva poigralo kandidaturom Bogića Bogićevića.

Sramotno je i kako se neki od aktera jučerašnje drame danas vade.

Porazno je da smo na djelu vidjeli da četvorka nije tako stabilna koalicija, a još gora je spoznaja da i unutar preostale trojke očito postoje skrivene razmirice i nepovjerenje.

Tragovi političkog blata

Ništa od jeftinih političkih igara i igrica, kojima smo bili svjedoci, nije zaslužio čovjek čije je sudbonosno NE velikosrpskom projektu Slobodana Miloševića otvorilo put referendumu za nezavisnost BiH u martu 1992. godine.

Preživjet će Bogić i ovo razočarenje u ljude i politiku, zasigurno mu nije prvo. Za Sarajevo i njegov multietnički karakter i imidž bilo bi fantastično da Bogić promijeni odluku, obriše sa odijela tragove političkog blata u koje su ga drsko pokušali uvaljati i pristane da, ipak, bude gradonačelnik glavnog grada BiH.

Ali ostat će gorak okus palanačke svijesti i prizemnosti na koju je spala politika nekih velikih stranaka, ali i nekih malih, koje, nakon pokazanog u Gradskoj vijećnici Sarajeva, nikada i neće biti velike.

Obaviješteni kažu, a indicije im daju za pravo, da se u posljednjih mjesec dana u Sarajevu, osim smrtonosne korone, širila i „svemoguća“ ruka “asima“ iz SDA.

Navodno je primijenjen isti recept po kojem je svojevremeno realizirana akcija dovođenja na čelo Sarajeva Abdulaha Skake i instaliranja prvog čovjeka Kantonalnog odbora SDA, Bakirovog i Sebijinog poltrona Fikreta Prevljaka.

I, naravno, opet sve uz pomoć šefa tajne policije Osmana Mehmedagića Osmice.

Ko je šampion nepotizma

Zato valjda niko i ne vjeruje krokodilskim suzama koje od jučer popodne za Bogićem Bogićevićem liju vijećnici i kantonalni prvaci SDA. Njihove dobre namjere i navodna podrška Bogićeviću pucaju kao balon od sapunice pri prvom dodiru s pitanjem zašto su (hinjski) podržali izbor Srđana Srdića za predsjedavajućeg Gradskog vijeća, a znaju da njegov eventualni izbor znači da gradonačelnik Sarajeva ne može biti srpske nacionalnosti. A može, naprimjer, opet Bošnjak - Skaka?

Nema tu nikakve koincidencije, niti je toliko uvjerljiv argument da SDA nije željela da podrži kandidata NiP-a Jasmina Ademovića, sina puno poznatijeg bivšeg šefa AID-a i aktuelnog direktora NiP-a Kemala Ademovića, zbog nepotizma (mada su Konaković i Ademović stariji morali znati da će ih SDA objeručke uhvatiti na toj, naprosto, krivoj nozi).

SDA je, naime, posljednja stranka koja nekome može prigovarati rođačko i porodično zapošljavanje i postavljenja na funkcije. To je, zapravo, njen patent i modus vivendi još od prvih demokratskih izbora prije 30 godina.

Na preostaloj trojci - Nerminu Nikšiću, Predragu Kojoviću i Dini Konakoviću je da sanira štetu koja je napravljena. Možda im je lakše vjerovati da je u pitanju neiskustvo i trenutno nesnalaženje, ali sve ukazuje na to da i oni moraju iskrenije sjesti za sto, izgraditi viši stepen povjerenja, raščistiti i preduprijediti svaku sumnju i igru s figom u džepu.