Profesor doktor Kemal Dizdarević napisao je autorski tekst za portal „Avaza“ povodom 8. marta, Dana žena:

Ovo 21. stoljeće, kako ga po papi Gregoriju/Grguru XIII brojimo, jeste i još će više biti stoljeće Amerike i ujedno stoljeće žene.

O Americi nećemo puno, ali o ženama i sa ženama hoćemo. Moramo.

Ipak, jednu je stvar bitno spomenuti. Američko stoljeće je stoljeće u kojem ključne američke vrijednosti, poput pragmatizma, kompjuterske digitalizacije sa posljedičnom korporacijskom globalnom ekonomijom, ali i dominantna uloga žene u društvu, već imaju posebno značenje za anticipaciju svekolike ljudske budućnosti.

Ženski spol je biološki dominantan spol

Modernizacija i odmak od tradicionalnih socijalnih obrazaca se najbolje ogleda kroz novoosvojeno mjesto koje je žena dobila u zapadnim društvima. Modernizacija po američkim principima, sviđalo nam se to ili ne, naprosto je neminovna. Dosadašnji obrasci socijalnog grupiranja i organiziranja, svugdje u svijetu, čak i u tradicionalnim islamskim društvima polako nestaju i bivaju zamijenjeni američkim vrijednostima i američkim sveobuhvatnim pragmatizmom.

Tradicionalni socijalni kontekst je značio ženu kao gazdu u kući, a muškarca kao dominantnu silu izvan kuće, seksualnost koja je ograničena na odnos žene i muža, te reprodukciju i brigu za potomstvo kao primarni zadatak žene. Priča o tradiciji i njenim vrijednostima se uglavnom vrti oko uloge žene u društvu. Danas se to ubrzano mijenja, na svim širinama i čoškovima ove planete. Ali nije se žena pobunila, već je neminovnost moderne prekompozicije društva slomila ove stroge tradicionalne obrasce koji su bili kočnica novom, globalnom, amerikaniziranom razvoju svijeta.

Ženski spol je biološki dominantan spol. Ne zbog toga što žene duže žive, što su otpornije na većinu bolesti, što su socijalno fleksibilnije, što nas rađaju, što imaju relativnu veličinu mozga veću u odnosu na tjelesnu težinu nego muškarci (doduše na račun potpornih elemenata), što je Marie Curie dobila dvije Nobelove nagrade, što muškarci imaju jedan krnji Y hromozom (ali ne zaboravimo da postoje i XX muškarci, ne samo XY), što se mitohondrijalna DNK (sadrži gene neophodne za funkcioniranje same ćelije) prenosi jedino maternalnom linijom, već zbog toga što je ženski spol uistinu biološki primaran.

To zna i Campbellova ovca Dolly.

Drugom prilikom ćemo izložiti naučno viđenje ovog zanimljivog biološkog fenomena o biološkoj primarnosti ženskog spola.

Pitanje je kako su do sada, kroz stoljeća, muškarci bili socijalno dominantniji.

Pa prosto zato što je tek sada, u 21. stoljeću, ljudski rod na pragu prave budućnosti. Do sada smo se pripremali za budućnost. Do sada je bila potrebna metafizika kombinirana sa seksualnim nagonom, a od sada će uglavnom biti potrebna Peirceova, američka pragmatika (vrijedno je samo ono što je funkcionalno i ima praktičnu konzekvencu) i ženska fleksibilnost (neki je danas pogrešno definiraju kao površnost).

Na kosmičkoj skali civilizacijskog razvoja

Doduše, druga polovina 20. stoljeća i početak 21 stoljeća, kao jedinstven period tranzicije, bio je opterećen teretom uspostavljanja jedne nove spolne paradigme, pa su u tom periodu muškarci postepeno postajali potlačeni soj, što danas i jesu. Ali već se nazire izlaz, uskoro će žene potpuno preuzeti vlast. A time će i nama biti lakše jer ćemo tačno znati naše mjesto i postati svjesni naših limita. Možda i nestati.

Kako kažu neki pametni astrofizičari, na kosmičkoj skali civilizacijskog razvoja, koja napredak sagledava kroz kontrolu energije, ljudski rod je na samom početku civilizacije.

Tačnije, naša civilizacija je tip 0 jer dominantno koristi energiju iz mrtvih biljaka (nafta, ugalj). Planetarna civilizacija (kontrolira geološke fenomene zemlje), stelarna civilizacija (kontrolira energiju zvijezda) i galaktička civilizacija (kontrolira energija crnih rupa) su faze razvoja, koje nas potencijalno čekaju u budućnosti.

Očekivat je da će 21. stoljeće biti naš uvod u Planetarnu civilizaciju. Na tom putu, američki sistem vrijednosti, oličen u pragmatizmu, digitalno-kompjuterskoj globalizaciji i novoj ulozi žene u svijetu, je neminovan i nezaobilazan sistema koji će se utkati u sve naše pore, možda i u našu DNK. Kada žene, u nadolazećem novom dobu, potpuno ovladaju, dodatno će se relativizirati uloga spola i doživljaj identiteta kroz spol.

Činilac sopstvene evolucije

Amerika vlada i vladat će u 21. stoljeću jer ima geopolitičke, naučne, demografske, ekonomske, vojne, političke i socijalne uslove za to. Njene vrijednosti i njen sadašnji barbarizam (u smislu vitalnosti i isključivosti) će postati, tako sada izgleda, jedini mogući put čovječanstva u budućnost. Kao što smo morali iz prvobitnog blaženstva, nakon kognitivne revolucije, postati činilac sopstvene evolucije, te preuzeti sve one uloge koje su nam, na ličnom planu, otežale življenje kao pojedincima unutar vrste, tako ćemo biti primorani na napredak ka planetarnoj, ženskoj civilizaciji, iako to mnogi ne žele.

U svakom slučaju, nije do naših želja već do smisla same vrste, smisla koji nas značajno, kao ljudska bića, determiniše. A taj smisao naprosto teži opstanku i umnožavanju DNK kopija i sve ono što tome pomaže bit će akceptirano od našeg bića, kao naš integralni dio. Na bilo koji način, spolnim putem ili partenogenezom. Ako bude partenogenezom, onda smo mi, muškarci, ustvari budućnosti nepotrebni.

Sretan 8. mart, reda radi.