Vinko Vidović, 96-godišnji penzioner, jedan je od omiljenih stanovnika Kiseljaka, prije svega, zbog ogromnog životnog iskustva.

Rođen je u Fojnici, a odrastao u Bakovićima, uz nekadašnji rudnik zlata.

Zabrana ulaska

Za „Avaz“ se prisjetio tih dana, prvenstveno kada je, kao 10-godišnjak, svakodnevno ulazio u rudnik, dok se nije zatvorio 1938. godine. Njegov otac Tadija Vidović imao je kafanu na samom ulazu u rudnik. Prema sjećanju Vinka Vidovića, njegov otac je iskoristio zakone tadašnje Kraljevine Jugoslavije, gdje je pisalo da se objekt s krovom koji se sagradi preko noći nije mogao rušiti.

- Jedne noći otac je stavio četiri stuba i krov i već ujutro se kuhala kafa u toj kafani. Od nje smo živjeli otac, majka i nas dvojica sinova. Počeo sam odmah ulaziti u rudnik noseći cigarete, novine i ostale potrepštine za radnike, to mi je bila svakodnevna ulaznica. Radilo je više od hiljadu ljudi, a osim njima i meni, strogo je bilo zabranjeno ulaziti u rudnik. Gledao sam kako se ispire zlato. Iskopana ruda se vozila na konjima do Visokog, gdje bi se topila, a poslije su izvozili zlato u Mađarsku i u još neke zemlje Evrope - kazao nam je Vidović.

Kako na je rekao, imao je i dvije male bočice koncentrata zlatonosnog pijeska iz Bakovića, a koje je poklonio prijatelju.

- Sjećam se rukovodstva rudnika zlata. Mijo Božić je bio zadužen za iskope, nadzornik je bio Boško Bućo, koncesionari su bili Englezi, imali su koncesiju na 50 godina. Gledao sam iskope rude, a vidio sam i velike drvene posude. U njih se sipala voda s iskopanom rudačom i potoka od naselja Gojevići do Lužina i na dnu bi se taložilo zlato. Laboranti su nosili drvene cipele, jer bi se teže zapalile od gumenih – prisjetio se Vinko.

Jama zatvorena

Glavni koncesionar, prema njegovom sjećanju, prezivao se Lebrić, a u jesen 1937. godine odnio je u Englesku 75 kilograma zlata.

Nakon toga je iz rudnika otpušteno oko 500 radnika, a približavao se i Drugi svjetski rat.

- Veliki broj radnika otišao je raditi u Njemačku. Ubrzo je rudnik zlata u Bakovićima zatvoren, jame su zatrpane – kazao je Vidović.

Lovački trofeji

Vidović se ponosi svojim lovačkim trofejima.

Lovac je bio 72 godine, a najveći trofej mu je bio kada je ustrijelio medvjeda na rejonu između Tarčina i Kreševa.

Medvjed je imao 310 kilograma.