Dijelove studije o pregovorima u Dejtonu koju su tokom i nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma uradili američki diplomatski analitičari, a sa koje je prije nekoliko godina skinuta oznaka tajnosti, objavio je "Večernji list".
U studiji se iznose detalji iz pregovora koji su poznati domaćoj i svjetskoj javnosti kroz knjige koje u pisali neki od najvažnijih aktera razgovora poput Ričarda Holbruka (Richard Holbrooke), Bila Klintona (Bill Clinton), Mate Granića, Momir Bulatovića, Ive Komšića...
Međutim, ono što nije bilo poznato široj javnosti jesu portreti glavnih mirovnih pregovarača, Franje Tuđmana, Slobodana Miloševića i Alije Izetbegovića u kojima je glavni američki čovjek u Dejtonu Holbruk iznio svoje viđenje njihovih karaktera, psiholoških profila, političkih stajališta.
Franjo Tuđman opisan je kao bivši general jugoslovenske vojske, zanesen vojnim pobjedama, sklon grandioznim idejama o podjeli Bosne i Hercegovine i povlačenju granica između Istoka i Zapada, zbog čega mu je "bošnjačko-hrvatska Federacija težak križ kojeg treba ponijeti".
Bojeći se da bi mogao pokvariti mirovni plan, usporedili su ga sa Crvenom Kraljicom u "Alisa u zemlji čuda". Smatrali su da njegovi stavovi nisu stavovi hrvatske Vlade.
Slobodana Miloševića kojeg su smatrali najodgovornijim za krvoprolića na Balkanu opisali su kao "balkansku verziju sirijskog Asada", oštrog, neumoljivog pregovarača i nemilosrdnog diktatora nesklonog kompromisima "ali spremnog na sveobuhvatan mir u regiji".
Holbruk ga je okarakterizirao kao "kockara, vođu koji očajnički želi dogovor", ali i "kao lukavog trgovca tepisima". Iako sklon inaćenju, bio je lukaviji i realniji od većine srpskih vođa. Ostavljao je dojam šarmantne osobe, "bio je šarmantni stroj sa punom opremom", no smatrali su da razumije jedino jezik sile. Stoga je pregovaračka taktika bila poigravati se sa njegovim predrasudama, strahovima i osjećajima, a "glavna je bila njegova mržnja prema Tuđmanu i Karadžiću koje je smatrao daleko inferiornijima od sebe". Američkim analitičarima nije promakla ni njegova sklonost prema alkoholu.
Aliju Izetbegovića su Ričard Holbruk i njegov tim opisivali kao "nerealnog, nepopustljivog i nepraktičnog", doimao se više kao vođa pokreta. Interno su ga zvali Izi (Izzy). "Izi je devet godina svog života proveo u zatvoru", napisao je Holbruk državnom sekretaru SAD Varenu Kristoferu (Warren Cristhopfer).
"On nema razumijevanja za ekonomski razvoj ili modernizaciju, niti ga to zanima. Pokazuje nevjerovatno malo razumijevanja za patnju koju je njegov narod pretrpio, njemu su Bosanci apstrakcija, a ne nekoliko miliona ljudi koji većinom žele mir".
Holbruka je, piše u ovoj američkoj studiji, zabrinjavao raskol u bosanskoj delegaciji tokom pregovora u Dejtonu. Haris Silajdžić je, prema njegovom mišljenju, bio najrazumniji pregovarač, no Izetbegović i Muhamed Šaćirbegović stalno su ga potkopavali pa se Silajdžić katkad ponašao "poput pantere u kavezu", a postajao je i sve depresivniji, napisao je Ričard Holbruk.
