Predsjedavajući Vijeća ministara Zoran Tegeltija izjavio je Srni da ne vjeruje da će do 8. januara naredne godine biti postignuta saglasnost u vezi sa Pismom namjere sa MMF-om, „s obzirom na činjenicu da ovaj aranžman sadrži pitanja koja predstavljaju ozbiljan prenos nadležnosti sa entiteta na nivo BiH“.
Tegeltija je rekao da nema nikakvih primjedbi kada je riječ o ciljevima i politici aranžmana, ali neke mjere koje su definisane u samom Pismu namjere ne poklapaju se ciljevima aranžmana, odnosno „ima pitanja koja predstavljaju ozbiljan prijenos nadležnosti poput registra bankarskih računa svih građana u BiH koji treba da se vodi u Centralnoj bnaci BiH do pitanja nekih zakona koji su dio dogovora BiH i EU“.
- Postavlja se logično pitanje kako će nama neko pomoći u borbi protiv pandemije i njenim posljedicama tako što ćemo praviti registar na još jednom mjestu a već ga imamo ili pitanje Zakona o električnoj energiji i gasu koji je usaglašen sa Energetskom zajednicom EU i taj zakon postoji i napisan je u Vijeću ministara? Tako dolazimo u situaciju da MMF postavlja to kao uslove za novi aranžman i čini mi se da na taj način svjesno želi da preuzme neke poslove koji su dio dogovora BiH i EU - kazao je Tegeltija.
On je naglasio da EU postavlja određena zakonska rješenja BiH kao uslov za dobijanja kandidatskog statusa i napredak u cijelom tom procesu poput Zakona o javnim nabavkama, a onda se pojavljuje MMF koji to predstavlja kao prethodnu mjeru aranžmanu i upitao zašto se MMF kao finansijska institucija uopšte dotiče odnosa BiH sa EU.
Podsjetivši da na sjednici Fiskalnog vijeća, koja je održana jučer posredstvom video-linka, nije postignuta saglasnost o Pismu namjere, Tegeltija je istakao da ima šest tačaka koje su otvorene u ovom trenutku i o kojima ne postoji saglasnost prije svega Vlade Republike Srpske i jedna tačka o kojoj ne postoji saglasnost između Vlade Federacije BiH i MMF-a.
- Ostavljen je rok do 8. januara da se postigne saglasnost o aranžmanu, a moje mišljenje je da do toga neće doći, jer jučerašnji zaključni razgovor predstavnika MMF-a glasio je da je aranžman moguć ukoliko su vlasti spremne da prihvate ono što je napisano u Pismu namjere. Smatram da ne postoji spremnost vlasti da prihvati neka odrješenja koja su napisana u tom pismu namjere - rekao je Tegeltija za Srnu.
On je naveo da je MMF na samom početku pandemije koronavirusa reagirao veoma dobro i brzo je postignut dogovor o takozvanom instrumentu za brzo finansiranje, te da BiH nikada nije dobila tako veliki iznos sredstava, a riječ je 333 miliona eura po izuzetno povoljnim uvjetima što je više i bolje nego što se očekivalo da se može dobiti.
- Moje očekivanje je bilo da ćemo lako postići saglasnost i o ovom novom aranžmanu jer nam je on potreban, ali čini mi se da loše pregovaramo, da li je razlog i sam način da pregovore vodimo posredstvom video-linka. Uprkos svemu nadam se da će MMF razumjeti da sve naše mjere predstavljaju dio onoga što su ciljevi samog ovog programa. Prema mom mišljenju, tu ima nekih stvari koje se apsolutno ne poklapaju i zaista će trebati vremena i strpljenja. Uslovi za pregovore su otežani a još dodatno potvrđuje moj stav i činjenica da kod Centralne banke BiH nije postojalo dovoljno strpljenja da se razgovara s obzirom na objavljeno saopštenje da guverner neće potpisati Pismo namjere ukoliko u njemu ne bude navedeno da će računi građana biti otvoreni u Centralnoj banci - naglasio je Tegeltija.
On je konstatirao da su ta uslovljavanja nemoguća i pokazuju svrstavanje MMF-a na stranu jedne institucije u BiH a protiv druge.
Predsjedavajući Vijeća ministara je ponovio da ne vjeruje da će biti postignuta saglasnost o Pismu namjere do 8. januara i da će poslije toga doći do neke pauze od dva, tri mjeseca, te da će se u tom periodu shvatiti šta su ciljevi ovog arnažmana i da će se svi vratiti pregovorima kako bi se zaista došlo do tog aranžmana.
On je naveo da su u dosadašnjim aranžmanima sa MMF-om uvijek bile neke teške ekonomske reforme, poput povećanja ili smanjenja plata, penzija, Zakona o radu i slično ali da sada prvi put nema ništa od tih ekonomskih pitanja, već se pojavljuju politička pitanja koja tu nikako nisu trebalo da budu.
