Tek kada dragi ljudi napuste ovaj tranzitni svijet, shvatimo koliko su nam važni i veliki. Vijest da je zlokobna korona prekinula vanredno bogat život dr. Hasana Muratovića bolno je odjeknula među njegovim prijateljima i poštovaocima unutar i van BiH. 

Imao sam nevjerovatnu sreću, kao dar neba, da odmah nakon potpisivanja dejtonskoga mira budem šef kabineta, u rangu republičkog savjetnika, prvom premijeru Vlade BiH. To mi je neizmjerno dragocjena faza u radnom opusu. Nakon brutalnog ubijanja, multilateralne unutrašnjo-vanjske agresije, trebalo je graditi mir na temelju kontradiktornog mirovnog ugovora koji će visoki predstavnik Petrič nazvati ludačkom košuljom, s istim ljudima koji su upravljali četverogodišnjim genocidom i zločinima neviđenim u Evropi nakon Drugog svjetskoga rata.

Fascinirao sagovornike

Uslijedili su, pod budnim okom međunarodnih mentora, maratonski pregovori na Trebeviću, Lukavici, Palama... Ratnici RS nisu priznavali Sarajevo i njegove građane. Najčešći pregovarač sa strane bosanskih Srba bio je pokojni Momčilo Krajišnik, sa uvijek naelektrisanim, nadobudnim i ostrašćenim saradnicima, nagrađenim entitetskom republikom u Dejtonu. 

Premijer Muratović s akademskom širinom nikada nije gubio prisebnost i mjeru. Svaki sastanak smo filigranski pripremali, za određene oblasti angažirali najsposobnije eksperte iz akademske zajednice u zemlji, a kada je zatrebalo i iz inozemstva. Čitav radni vijek bio sam uz velike državnike, ali niko nije bio kao dr. Muratović. Njegovi nastupi su uvijek bili puni šarma i poštovanja prema sagovorniku, bez obzira ko bio i kakve stavove zastupao.

U njegovoj osebujnoj ličnosti skoro ste golim okom mogli vidjeti u svemu općeljudsku dimenziju. Fascinirao je sagovornike. Iskazivali su mu dužno poštovanje i najljući protivnici. Iz njega je, jednostavno, zračila svebosanska ljudskost. Volio je prosvijećene ljude, žalio isključive, posebno one koji su svoje jadne živote satirali u crnim baruštinama kleronacionalizma. Rado se družio i s naprednim klerom, prema našim franjevcima imao je poseban respekt.

Na našoj redovnoj, posljednjoj kafi u hotelu “Evropa” dogovorimo se da se vidimo u Fojnici i družimo s dragim franjevcima u samostanu.

Konstruktivna organizacija rada

Negdje na Trebeviću vode se, pod mentorstvom visokog predstavnika, malo je reći teški pregovori. Momčilo Krajišnik, pristojan, ali tvrd pregovarač, odrično veli: “Hasane (dobro su se poznavali, zajedno su radili u UPI-ju), mi nećemo s vama, tražimo da se sve razdvoji, mi smo i naše mrtve iskopali i ponovo sahranili u srpske grobove, zato smo ratovali, vama vaše, nama naše, mi imamo svoju republiku…”. Jedan od saradnika Krajišnika osu nevjerovatnu, primitivnu paljbu na predsjednika Izetbegovića i njegovu antisrpsku partiju SDA… 

Premijer Muratović, staložen, miran i gord, uzima riječ: “Momo, bolan, vi se hvalite da imate RS, to je pola BiH, vidi u kojoj smo mi prednosti, mi i pored svih zločina hoćemo s vama i zato što to ljudski hoćemo, što ne mrzimo, imamo cijelu BiH i sav miroljubivi svijet. Naš cilj je da vam pomognemo, da se konačno oslobodite razornih mitoloških suicidnih zabluda, da povratite vašu poznatu hrišćansku i srpsku humanu dimenziju. Želimo, uz pomoć prijatelja iz vrha civiliziranog svijeta, uspostaviti institucionalni sistem u državi BiH, koji će onemogućiti brutalne ratove i zločine, onako kako to uradiše pametni Francuzi i Nijemci.

A što se tiče neprimjerenog napada na predsjednika Izetbegovića, da su on i njegova partija krivi za agresivni rat, dozvolite da vas podsjetim da sam rođen u Čudama kod Olova, da su četnici od Han-Pijeska jednu večer upali u naše mirno selo i poklali nedužne mještane, kao u Ahmićima… Među njima i moga oca, naša majka je nas petero jetima poslije teškog muhadžerluka, uz pomoć amidže, othranila i odškolovala. Nikada nije kazala: Srbi su vam mučki ubili oca, već četnici, i nikada nas nije učila da mrzimo...

Bilo je to 1940., tada nije bilo ni Alije, niti partije SDA. Molim vas, pročitajte, nažalost, debelu knjigu “Genocid nad muslimanima istočne Bosne u Drugom svjetskom ratu”, autori su akademici Dedijer i Miletić. Mi smo ovdje, Momo, da se dogovaramo, kako da oslobodimo ovu prelijepu zemlju od rasističke mržnje”.

Plijenio je uvijek iskrenim i argumentiranim nastupom.

Kabinet premijera bio je primjer konstruktivne organizacije rada, bili smo puni sreće što nakon tolikog zla činimo dobro i gradimo brutalno razorenu domovinu. Radimo predano, predvođeni čovjekom koji ima znanje i viziju. Ništa nam nije bilo teško. Niko se nije obratio, nijedan dopis nije ostao bez odgovarajućeg odgovora.

Priznanje “Avazu”

Mene je premijer, između ostalog, usmjerio prema međunarodnim odnosima. Uspostavili smo briljantan informativni sistem, najvažnije informacije o događajima u zemlji i svijetu svakodnevno su pristizale u naš kabinet. Znali smo i šta se večera na Palama. Znali smo da bez vrhunske obavještajnosti ne možemo biti uspješni. Koordinacija s kabinetom, uvijek krajnje korektnim ministrom vanjskih poslova Jadrankom Prlićem, bila je redovna i blagovremena.  

Bili smo ushićeni rezultatima koji su svakoga dana bili sve veći i vidljiviji. Poštovanje prema državi raslo je na lokalnom, regionalnom i međunarodnom planu. Uvijek smo bili isprogramirani sa VIP-om iz međunarodne zajednice, s lokalnim političarima, medijima, našim i inozemnim. Bosna je jednostavno bila tema koja se poštuje, premijer Muratović je visokopoštovano ime, svoju zemlju hrabro i iskreno uvodi iz stravične mržnje u inkluziju, u povrat zgaženog digniteta svakom građaninu svoje zemlje.

Svako jutro neprestani pozivi i najave, premijeri, ministri, svjetske medijske kuće sa Zapada i Istoka, svi žele razgovarati s premijerom dr. Muratovićem, koji je tada zaista bio najtraženiji političar i državnik iz ovog dijela Evrope. Rejting BiH je optimistički rastao. Miroljubivi svijet je pozdravljao Bosnu koja se diže iz pepela i poput feniksa dostojanstveno zauzima svoje mjesto među prosvijećenim narodima Evrope i svijeta.

Na redovnim brifinzima i sastancima s predstavnicima medija uvijek se podvlači inkluzija i samo inkluzija. Na jednom od redovnih sastanaka s predstavnikom najtiražnijeg dnevnog lista, s gospodinom Fahrudinom Radončićem, premijer odaje priznanje “Avazu” zato što krajnje profesionalno afirmira zajedništvo svih građana BiH. Kultura zajedništva nema alternativu.

Na teškim pregovorima u Zagrebu, tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman veli: “Mene, premijeru Muratoviću, fascinira vaša vrhunska kultura, i kada se ne slažem s vama, imam veliki respekt prema vama, jer u vašim stavovima je uvijek općeljudski pristup koji je na dobrobit naših naroda i našega susjedstva..!”. Bit će kasnije vrhunski ambasador u Zagrebu. Tuđman će mu dodijeliti najveća odličja.

Ostavljao snažan dojam

Raditi sa dr. Hasanom Muratovićem bila je zaista iznimna privilegija. Pored njega uvijek ste osjećali samopouzdanje, sigurnost i ponos. 

Bio je vrhunski pregovarač, principijelan i iskren. Na sagovornike je, svojom osebujnom kulturom dijaloga, uvijek ostavljao snažan dojam. Neprocjenjiva je šteta što nije bio u pregovaračkom timu u Dejtonu. Doprinio bi, u najmanju ruku, da entitet RS bude republika Srba, Bošnjaka, Hrvata i svih građana....

Svi koji su ga poznavali slažu se - da je nakon odlaska s ovoga svijeta rahmetli predsjednika Izetbegovića dr. Muratović preuzeo SDA (bio je potpredsjednik), danas bi ta stranka bila u vrhu suvremenih narodnih stranaka u Evropi, a u njenom članstvu bi bila većina građana BiH, svih vjera i nazora!

Dr. Hasana Muratovića nisam samo izuzetno poštovao, već sam ga i iskreno volio, onako kako se vole veliki ljudi, roditelji i starija braća… On je bio poput stoljetnog veličanstvenog hrasta u rodnim Čudama, dubokih korijena i granitnih grana koje šumom daljina nose bosansku ljudskost, ne hajući na oluje ljudskih destrukcija.

Narod koji podari velikane kao što je rahmetli prof. dr. Hasan Muratović je narod autohtonog planetarnog postojanja, njegove čast i plemenitost su neuništive. I to mu je siguran zalog za sretnu, bez obzira kakve i kolike prepreke bile, budućnost.

Neka Ti je, dragi Premijeru, veliki rahmet i lahka ova naša sveta bosanska zemlja. Naša djeca će nadahnuto učiti i studirati tvoja velika djela, kako se dostojanstveno brani i iskreno voli rodna gruda i gradi bratstvo među ljudima.

Prof. dr. Hasan Muratović je ukopan u haremu Ali-pašine džamije. Nadam se da će svi ljudi kojima je nasreću ova velika i čudesna zemlja Bosna, posjećivati mezar dr. Hasana Muratovića, posebno roditelji s naraštajem koji raste, da znaju i ponosno pričaju svima kakve velike ljude Bosna rađa!!

Edhem Pašić, uvijek zahvalni šef Kabineta!

Pokušaj atentata

U radnim posjetama općinama imali smo i pokušaj klasičnog atentata pored Bosanskog Grahova od ostataka pristalica Mate Bobana. Zahvaljujući nevjerovatnoj prisebnosti i vještini vozača Safeta Aljovića, izbjegli smo tragediju. 

Kada smo se vratili, naš kabinet su danima posjećivali naši Hrvati, posebno izražavajući osudu i žalost zbog zločinačkog pokušaja, ali i radost što je premijer, sa saradnicima, živ i zdrav.

Iskreno čovjekoljublje

U službenoj posjeti Kraljevini Saudijskoj Arabiji, na srdačnom prijemu kralj Fahd bin Abdulaziz el-Saud kaže: “Gledam te vaše plave oči, podsjećaju me na oči predsjednika Izetbegovića. Svi ste puni ljudske dirljive topline, sve vas krasi iskreno čovjekoljublje, svi iskreno, nakon strašnog genocida, stremite da izgradite brutalno porušenu domovinu u kojoj će svi građani časno živjeti, u miru i bez mržnje.  

Zato ćete, nesumnjivo, uspjeti i za to imate maksimalnu podršku moje zemlje i cjelokupnog miroljubivog svijeta. Vaša misija je planetarno važna, vi spajate ljude, kulture, svjetove, produbljujete razumijevanje među vjerama. Vi ste civilizacijski fenomen...”.