Nobelova nagrada za mir nedavno je dodijeljena Svjetskom programu hrane (WFP), najvećoj humantarnoj organizaciji u svijetu, koja svakodnevno od gladi spašava oko 100 miliona djece i odraslih širom svijeta. Dio WFP tima je i 10 humanitaraca iz BiH.

Među njima se posebno ističu Banjalučanka Dragica Pajević Alp i Sarajlija Zlatan Milišić. Ovo dvoje izuzetnih ljudi za Srpskainfo govore o tome kako su primili vijest o velikom priznanju i šta ih motivira da krstare s kraja na kraj svijeta pomažući gladnima i unesrećenima, piše Srpskainfo. 

Iznenadna vijest

Dragica Pajević Alp (50), Banjalučanka sugrađanima poznatija po djevojačkom prezimenu Milojević, već 23 godine radi u Svjetskom programu hrane. Nakon Iraka, Turske, Sudana, Liberije, Kenije… danas služi u Kairu. Kada ide kući, putuje u Beograd, jer je porodici Pajević Alp, odnedavno, matična luka u glavnom gradu Srbije.

U Beogradu se zatekla i kada je prošlog petka objavljeno da je WFP dobio Nobelovu nagradu za mir.

– Bilo je to uobičajeno vikend jutro, jer u regionu u kojem sada radim vikendi su petkom i subotom. Pila sam jutarnji čaj i provjeravala službene mejlove, kada mi je sa BBC aplikacije iskočila “Braking News” – Nobelova nagrada za mir Svjetskom programu hrane. Bio je to jako emotivan trenutak. Pročitala sam vijest bar tri puta, da budem sigurna da je to istina – priča Dragica.

Radosnu vijest je prvo podijelila svojim sinovima, da im se još jednom zahvali što godinama “trpe” njena putovanja, danonoćni rad, selidbe s kraja na kraj svijeta.

Dragica i njen suprug Teoman Alp, koji takođe radi za Svjetski program hrane, zajedno imaju tri sina, već odraslih momaka, koji su ponosni na roditelje nobelovce.

Angažman u Svjetskom program hrane i UN sistemu Dragica je počela 1997. u rodnoj Banjoj Luci. Potom je otišla u lučki grad Bar, u Crnoj Gori, gdje je radila u regionalnom projektu.

Međunarodnu karijeru počinje 2001. u Iraku. Potom se seli u Tursku, gdje je s drugim kolegama vodila koridor za isporuke hrane u Irak, koji je bio pod sankcijama. Potom je služila u Sudanu, a od 2009. do 2013. je u Keniji, s kolegama, vodila operacije prijema i isporuke humanitarne pomoći u hrani za sedam zemalja regiona.

Nakon toga je prekomandovana u glavni štab Svjetskog programa hrane u Rimu, gdje je radila šest godina, uglavnom pružajući podršku operacijama u više od 80 zemalja širom svijeta. Bila je i dio UN tima za borbu protiv ebole u Liberiji 2015. godine.

Dragica trenutno u Kairu radi kao kao kordinatorica i savjetnica za lanac isporuke WFP humanitarne pomoći u hrani za region istočne Evrope, Bliskog istoka, sjeverne Afrike i centralne Azije. U 16 zemalja pružaju pomoć stanovništvu, a sarađuju s još nekoliko država u istom regionu, u kojima kupuju hranu za gladne.

– Sve to radimo, naravno, uz podršku naših donatora, bez čije pomoći ništa od ovog ne bi bilo moguće – kaže Dragica.

Bit će sve teže

Već prilično komplikovanu situaciju dodatno je zakomplikovala korona. S jedne strane, WFP-u, koji ima 18.000 zaposlenih širom svijeta i brine o milionima gladnih, otežala je redovan rad. Uz to, pandemija im je donijela još dodatnog posla, pa sada, zahvaljujući reputaciji globalnog lidera u humanitarnoj logistici, pomažu drugim organizacijama i profesionacima u borbi protiv Covida-19.

Tako je Dragica Pajević Alp, uz redovni posao, postala i jedna od liderki “Covid tima”, koji organizira putnički avio-saobraćaj za zdravstvene, humanitare i diplomatske radnike širom svijeta na destinacije gdje komercijalni letovi ne funkcionišu, te dopremu medicinske opreme, maski, sredstava za dezinfekciju i ostale robe, koja je neophodna za borbu protiv pandemije.

- U isto vrijeme, naravno, nastavljamo sa svojim radom kao svjetski lider u borbi protiv gladi. A gladi će, nažalost, u godinama koje dolaze biti sve više – kaže Dragica.

Ne mogu donijeti mir u svijetu

Njen drug i kako se u šali zovu “komšija”, Zlatan Milišić iz Sarajeva, ima još duži staž u Svjetskom programu hrane UN. Zlatan trenutno nije angažovan u organizaciji, jer je nedavno, odlukom generalnog sekretara UN Antonija Gutereša, imenovan za šefa misije UN u Tanzaniji.

Ipak, s ponosom ističe da je i dalje dio WFP tima i da će se nakon isteka mandata vratiti u Svjetski program hrane.

- Mislim da je WFP-u sasvim zasluženo dodijeljena Nobelova nagrada za mir. Ovo priznanje potvrđuje važnu vezu između oružanog sukoba i gladi i ukazuje na to da pomoć u hrani može biti podsticaj za mirovne napore. Nobelovo priznanje takođe stavlja naglasak na važnost međunarodnih organizacija, odnosno multilateralnosti u rješavanju svjetskih problema - kaže Milišić.

Dodaje da humanitarne organizacije, kao što je WFP, nažalost, ne mogu donijeti mir u svijetu, ali mogu mnogo pomoći onima koje rat pogodi, kao i onima koji pokušavaju ostvariti mir.

Zlatan je karijeru humanitarca započeo ratne 1992. u svojoj zemlji i rodnom Sarajevu. Nakon toga, služio je u 15-ak zemalja širom svijeta.

– Pokušati pomoći ljudima koji su u nevolji, a pogotovo omogućiti im da se sami iz toga izvuku i ostvare bolji život, zaista pomaže da se čovjek osjeća ispunjenijim – kaže Zlatan.

Od svih humanitarnih angažmana najveći utisak je na njega ostavio rad u BiH, ratne 1992. i 1993. godine, nakon raspada Jugoslavije.

- Najviše pogađaju i bole rane kod kuće, među mojim, našim ljudima i narodima. Međutim, to iskustvo je opredijelilo moju budućnost i radi toga sam do današnjeg dana ostao predan ovom pozivu i poslu - kaže Zlatan.

Od međunarodnih angažmana najupečatljivije mu je iskustvo iz Afganistana, gdje je dvije godine služio kao direktor Svjetskog programa hrane za tu zemlju.

- Generacijama, decenijama, ljudi u Afganistanu žive u konstantnom stanju rata, sukoba, traume. Uz to, žene su u toj zemlji, nažalost, obespravljenije nego igdje drugdje u svijetu. Ako smo uspjeli bar malo ublažiti patnju naroda ove zemlje, mnogo smo učinili - kaže Zlatan Milišić.