Tokom ovih 25 godina medijski gigant „Avaz“ bio je u službi građana. Novinari i fotoreporteri obišli su skoro svaki pedalj ove zemlje.

Bosanski merhamet

Nailazeći na teške životne priče, oni su svaki put ostavljali komadić svog srca kod njih. I trudili se da pruže ruku pomoći kako najbolje umiju, a to je tekstom i fotografijom. Za 25 godina organizirane su brojne humanitarne akcije, objavljene su stotine i stotine priča i apela. 

Berjamin Bero Nizić, dugogodišnji fotoreporter „Dnevnog avaza“, kaže kako svaku tu osobu nosi sa sobom u mislima. Ni 23 godine poslije, nije zaboravio nanu i dedu iz sarajevskog naselja Buča Potok koji su njega i novinara srdačno primili u svoj trošni stan, gdje su, umjesto prozora, bile folije, a deke umjesto vrata.

- To je bila 1997. ili 1998. godina. Išli smo na teren da radimo priče za ramazan. Zima taman počela. Ta nana je bila pravi primjer bosanskog merhameta. Oni su izbjegli i silom prilika bili natjerani da dođu u Sarajevo. Ispekli su sebi pitu, čini mi tikvenicu, u tavi. To je bila tava u kojoj se moglo ispeći troje jaja. Oni su nas nudili i nije bilo šanse da se odbije, morao si uzeti. Kroz glavu mi je prolazilo: „Kako ću ti, bona, uzeti zalogaj? I ovako ti je malo, a još ako samo zalogaj uzmem“ – prisjeća se Nizić.

Nisu imali ni struju, uvjeti katostrofalni, ali, kako Bero priča, sve je bilo čisto i uredno.

- Mesko je super napisao priču, bez patetike, ali pune osjećaja. Sutradan, kada je objavljeno u novinama, usijali su se telefoni u redakciji. Nema ko nije zvao, pitali kako mogu pomoći, gdje da ih nađu, kako... U tih nekoliko dana, ljudi su ih obilazili. Neko je otišao, postavio im prozore, neko drugi vrata, donijeli su hrane, namještaj, svega... To je bio jedan od primjera kada ti kao novinar možeš uraditi nešto, kada promijeniš nečiji život nabolje, kada pomogneš nekome – kaže Nizić.

Jedna želja

To je samo jedan od primjera. Svi se sjećamo poplava iz 2014. godine, kada su mnogi izgubili sve što su imali. „Dnevni avaz“ je tada za ugrožene izdvajao dio novca od svakog prodatog primjerka.

- Tada sam sreo nanu kojoj je poplava sve uništila. Radiš s njom, a ona očekuje da ćeš pomoći. Ti joj pomogneš onako kako možeš, ali, generalno, nisam u mogućnosti da ja popravim njoj kuću. Ti to radiš sa željom da pomogneš, nadaš se da će se neko odazvati, neka institucija. I to je bio slučaj kada su ljudi zvali i nosili pomoć – kazao je Nizić.

Teško je nabrajati sve humanitarne akcije i primjere gdje je „Dnevni avaz“ direktno i indirektno učestvovao. Uvijek smo to radili s jednom željom – da se pomogne građanima BiH, da se pruži ruka jer svako se može naći u teškoj situaciji.

Suzne oči te prate

- Kažu da čovjek, vremenom, ogugla na situacije u svom poslu. Ja se na ovo navići ne mogu. Dok slikaš i dok si na terenu, možda izgledaš kao neko ko je navikao na to, ali kad pripremaš fotke za novine, vjerujte mi da je tada još teže - kada te s monitora gledaju oči neke nane, pune suza, koje očekuju pomoć od tebe, a ti svima pomoći ne možeš. Nema daljinskog da promijeniš program! I kada ustaneš i odeš na kafu, one idu s tobom i dok ne zaspeš tu su – napisao je Nizić na svom Facebook profilu.